Ljetni jorgovan 'Prince Charming' Buddleja davidii 'Prince Charming'

Detaljan opis proizvoda

Ljetni jorgovan 'Prince Charming' - moderni kultivar ljetnog jorgovana uzgojen u Nizozemskoj u sklopu serije kompaktnih kultivara namijenjenih manjim vrtovima i uzgoju u posudama. U zrelosti doseže otprilike 1,2–1,5 m visine i 1,2–1,5 m širine te oblikuje gusto razgranat, uspravan grm s lučno povijenim vrhovima izboja. Listovi su nasuprotni, kopljasti, dugi 10–20 cm, s lica sivozeleni, a s naličja pustenasti. Od srpnja do rujna razvija stožaste metlice duge 20–25 cm intenzivne malinasto ružičaste boje sa sitnim narančastim središtem. Cvjetovi nježno mirišu i luče nektar, čime privlače leptire, bumbare i pčele. Kultivar cvate na ovogodišnjim izbojima, zato je cvatnja redovita i nakon jačeg proljetnog reza. Primjenjuje se kao soliter u manjim vrtovima te u kombinaciji s ukrasnim travama, lavandom ili rudbekijama, gdje stvara izražajan ljetni naglasak.

Ljetni jorgovan vitak je, uzdignut grm rijetko i nepravilno raspoređenih grana koje dosežu visinu od 50 do 500 cm. Njegove mladice, duge i do dva metra, bjelkasto su pustenaste, oble ili blago bridaste. Listovi su tamnozeleni, kopljasta oblika, s nježno sivo pustenastim naličjem. Cvat čine uspravne vršne metlice duge 4–30 cm, a cvjetovi u raznim nijansama ružičaste i vinske boje mirisni su i privlače velik broj leptira. Upravo mu je to svojstvo donijelo jedno od narodnih imena - leptirov grm. Potječe iz Kine i jedna je od najotpornijih i najpopularnijih vrsta roda Buddleja. Otkriven je oko 1887. godine i postupno se proširio gotovo po cijeloj Europi. Raste od Sredozemlja na jugu do sjeverne Norveške te od zapadne Španjolske do Bugarske na istoku. Vrsta je zabilježena i na jugu Afrike, u Zambiji, Zimbabveu i Južnoafričkoj Republici. U Sjevernoj Americi raste na istočnoj i zapadnoj obali Kanade i Sjedinjenih Američkih Država, gotovo u cijeloj Srednjoj Americi i na sjeveru Južne Amerike. Raste i u gotovo svim saveznim državama Australije, na Novom Zelandu i Havajima, gdje se udomaćio u prirodi. Biljka podnosi širok raspon uvjeta i uspijeva u pojasu od umjerenog do suptropskog. Najbolje uvjete za rast pruža joj sunčan i topao položaj s dovoljno vlažnim i propusnim tlom bogatim kalcijem, primjerice odlagališta građevinskog otpada. Uz to joj ne smeta onečišćen zrak. Danas se ljetni jorgovan ubraja među najomiljenije vrtne biljke i često se sadi zbog nezahtjevnog uzgoja. Uzgojeno je više od devedeset kultivara različitih oblika i boja cvjetova ili listova.

Uzgoj: Najbolje uspijeva na toplom, sunčanom i prozračnom položaju s dobrom drenažom. Odabire se propusno, ilovasto-pjeskovito do ilovasto tlo s pH otprilike 6,0–7,5, a dugotrajno prevlaživanje smanjuje vitalnost i otpornost na zimu. Sadnja se provodi od ožujka do listopada. Mladim biljkama u prvoj zimi pogoduje malč oko korijenova vrata i lagana zaštita od smrzavanja tla. U uvjetima kontinentalne Hrvatske navodi se otpornost na mraz oko -20 °C, a u povoljnoj mikroklimi kratkotrajno i do −23 °C. Rani proljetni mrazevi mogu oštetiti izboje koji kreću, no nakon reza biljka obično dobro potjera. Svakog proljeća preporučuje se nizak rez na 20–40 cm, čime se potiče snažan rast i dulje metlice u istoj sezoni, a tijekom ljeta pogoduje redovito uklanjanje ocvalih cvatova. Zalijevanje je nakon sadnje redovito, a nakon ukorjenjivanja biljka podnosi i sušnija razdoblja - u vrućim ljetima pomaže lagani mineralni malč. Gnojidba je umjerena, jednom u proljeće sporotopivim gnojivom za cvjetnice grmove. U posudi uzgoj uspijeva u volumenu od 40 l i više, uz prezimljavanje u zavjetrini uz kuću. Od bolesti i štetnika mjestimično se javljaju lisne uši te crveni pauci u suši, a od gljivičnih bolesti pjegavost i sušenje grančica - prevencija je prozračan položaj, tlo koje nije prevlažno i redoviti proljetni rez.

Autor: Jana | Revizija: 19.2.2026