Ljetni jorgovan 'Octopus Magenta'® Buddleja davidii 'Octopus Magenta'®

Detaljan opis proizvoda

Ljetni jorgovan 'Octopus Magenta'® - moderan licencirani kultivar vrste Buddleja davidii, uzgojen s ciljem da ponudi potpuno drukčiji tip cvata od uobičajenih kultivara. Osnovna vrsta potječe iz planinskih područja središnje Kine, gdje raste na sunčanim, sušim padinama. Kultivar 'Octopus Magenta'® razvija uspravan do blago raširen grm koji doseže otprilike 1,5-2 m visine i 1,2-1,5 m širine. Grane su čvrste, dobro nose cvatove i na vrhovima se blago lučno savijaju. Listovi su kopljasti, srednje zeleni, s naličja fino pustenasti. Cvjetovi se pojavljuju od srpnja do rujna na ovogodišnjim izbojima i tvore duge, uske, povijene metlice sastavljene od sitnih purpurnoružičastih cvjetova s narančastim okom. Miris je nježno sladak i snažno privlači leptire, pčele i bumbare. Grm se ističe kao soliter, u skupinama grmlja te u kombinaciji s ukrasnim travama i trajnicama, gdje neobičan oblik cvata stvara snažan vizualni naglasak.

Ljetni jorgovan je vitak, uzdignut grm rijetko i nepravilno raspoređenih grana koje dosežu visinu od 50 do 500 cm. Njegove mladice, duge i do dva metra, bjelkasto su pustenaste, oble ili blago bridaste. Listovi su tamnozeleni, kopljasta oblika, s fino sivo pustenastim naličjem. Cvat čine uspravne vršne metlice duge 4-30 cm, a cvjetovi u raznim nijansama ružičaste i vinske boje mirisni su i privlače velik broj leptira. Upravo mu je to svojstvo donijelo jedno od narodnih imena - leptirov grm. Potječe iz Kine i jedna je od najotpornijih i najpopularnijih vrsta roda Buddleja. Otkriven je oko 1887. godine i postupno se proširio gotovo po cijeloj Europi. Raste od Sredozemlja na jugu do sjeverne Norveške te od zapadne Španjolske do Bugarske na istoku. Vrsta je zabilježena i na jugu Afrike, u Zambiji, Zimbabveu i Južnoafričkoj Republici. U Sjevernoj Americi raste na istočnoj i zapadnoj obali Kanade i Sjedinjenih Država, gotovo u cijeloj Srednjoj Americi i na sjeveru Južne Amerike. Raste u gotovo svim saveznim državama Australije, na Novom Zelandu i na Havajima te se udomaćio u tamošnjoj prirodi. Biljka podnosi širok raspon uvjeta i uspijeva u pojasu od umjerenog do suptropskog. Najbolje uvjete za rast pruža joj sunčan i topao položaj s dovoljno vlažnim i propusnim tlom bogatim kalcijem, kao što su primjerice odlagališta građevinskog otpada. Osim toga ne smeta joj onečišćen zrak. Danas ljetni jorgovan pripada među najomiljenije vrtne biljke i često se sadi zbog nezahtjevnog uzgoja. Uzgojeno je više od devedeset kultivara različitih oblika i boja cvjetova ili listova.

Uzgoj: Najbolje uspijeva na toplom, sunčanom i prozračnom položaju s dobrom drenažom. Odabire se propusno, ilovasto-pjeskovito do ilovasto tlo s pH otprilike 6,0–7,5, a dugotrajno prevlaživanje smanjuje vitalnost i zimsku otpornost. Sadnja se provodi od ožujka do listopada. Mladim biljkama u prvoj zimi pogoduju malčiranje korijenova vrata i lagana zaštita od promrzavanja tla. U našim uvjetima navodi se otpornost na mraz oko −20 °C, a u povoljnoj mikroklimi kratkotrajno i do −23 °C. Rani proljetni mrazevi mogu oštetiti izboje koji tjeraju, no nakon reza biljka obično dobro ponovno potjera. Svakog proljeća preporučuje se nizak rez na 20–40 cm, čime se potiče snažan prirast i dulje metlice u toj sezoni, a tijekom ljeta pogoduje redovito uklanjanje ocvalih cvatova. Zalijevanje je nakon sadnje redovito, a nakon ukorjenjivanja biljka podnosi sušnija razdoblja - u vrućim ljetima pomaže lagani mineralni malč. Gnojidba je umjerena, jednom u proljeće sporotopivim gnojivom za cvatuće grmlje. U posudi uzgoj uspijeva u volumenu od 40 l i više, uz prezimljavanje u zavjetrini uz kuću. Od bolesti i štetnika mjestimično se pojavljuju lisne uši i grinje paučinari u suši, a od gljivičnih bolesti pjegavosti i sušenje grančica - prevenciju čine prozračan položaj, tlo koje nije prevlažno i redoviti proljetni rez.

 Autor: Jana | Revizija: 17.12.2025