Ljetni jorgovan 'Moonshine Buddma' Buddleja davidii 'Moonshine Buddma'

Detaljan opis proizvoda

Ljetni jorgovan 'Moonshine Buddma' - atraktivan patuljasti kultivar koji zahvaljujući svojoj veličini odgovara i manjim vrtovima ili posudama. Odlikuje se žutozelenim lišćem toplih tonova tijekom sezone, koje ističe boju cvjetova. Habitus je nizak, prirodno gust i blago polukuglast. U našim uvjetima obično naraste 0,8–1 m u visinu i približno jednako u širinu. Listovi su izduženo kopljasti, s naličja nježno pustenasti, što smanjuje zagrijavanje plojke i isparavanje tijekom ljetnih dana. Cvatovi se razvijaju na vrhovima ovogodišnjih izboja kao gusti klasovi dugi 15–25 cm. Pojedinačni cjevasti cvjetovi s narančastim okom stvaraju ružičastoljubičaste tonove. Izražen miris jasno je „čitljiv” leptirima, bumbarima i pčelama. U kontinentalnoj Hrvatskoj cvatnja pouzdano traje od srpnja do rujna, a na toplim položajima može se produžiti do listopada. Budući da cvjeta na novom drvu, kultivar se rado obnavlja nakon proljetne rezidbe, a redovitim odrezivanjem ocvalih klasova razvija nove valove cvjetova. U vrtnim kompozicijama primjenjuje se kao svijetli naglasak u prednjem dijelu mješovitih nasada trajnica, u šljunčanim nasadima i nasadima otpornim na sušu te na terasama u posudama zapremine najmanje 10–15 litara. Lijepo se kombinira s lavandom, mačjom metvicom, rudbekijom, žednjakom i niskim ukrasnim travama koje dijele potrebu za punim suncem i propusnim tlom.

Ljetni jorgovan vitak je, uspravan grm rijetko i nepravilno raspoređenih grana koje dosežu visinu od 50 do 500 cm. Njegove mladice, duge i do dva metra, bjelkasto su pustenaste, oble ili blago uglate. Listovi su tamnozeleni, kopljastog oblika, s nježno sivo pustenastim naličjem. Cvatovi su uspravne vršne metlice duge 4–30 cm, a cvjetovi u različitim nijansama ružičaste i vinske boje mirisni su i privlače velik broj leptira. Upravo zbog toga dobio je jedno od narodnih imena – grm leptira. Potječe iz Kine i jedna je od najotpornijih i najpopularnijih vrsta roda Buddleja. Otkriven je oko 1887. godine i postupno se proširio gotovo po cijeloj Europi. Raste od Sredozemnog mora na jugu do sjeverne Norveške te od zapadne Španjolske do Bugarske na istoku. Zabilježen je i na jugu Afrike, u Zambiji, Zimbabveu i Južnoafričkoj Republici. U Sjevernoj Americi raste na istočnoj i zapadnoj obali Kanade i Sjedinjenih Država, gotovo u cijeloj Srednjoj Americi i na sjeveru Južne Amerike. Raste i u gotovo svim saveznim državama Australije, na Novom Zelandu i Havajima, gdje se udomaćio u prirodi. Ova biljka podnosi širok raspon uvjeta i uspijeva u pojasu od umjerene do suptropske klime. Najbolje uvjete za rast pruža joj sunčano i toplo stanište s dovoljno vlažnim i propusnim tlom bogatim kalcijem, kakva su primjerice odlagališta građevinskog otpada. Osim toga, ne smeta mu onečišćen zrak. Danas se ljetni jorgovan ubraja među najomiljenije vrtne biljke i često se sadi zbog nezahtjevnog uzgoja. Uzgojeno je više od devedeset kultivara različitih oblika te boje cvjetova ili listova.

Uzgoj: Najbolje uspijeva na toplom, sunčanom i prozračnom položaju s dobrom drenažom. Tlo treba biti propusno, ilovasto-pjeskovito do ilovasto, s pH vrijednošću približno 6,0–7,5, a dugotrajno prevlaživanje smanjuje vitalnost i otpornost na zimu. Sadnja se provodi od ožujka do listopada. Mladim biljkama u prvoj zimi godi malčiranje korijenova vrata i lagana zimska zaštita od smrzavanja tla. U kontinentalnoj Hrvatskoj navodi se otpornost na mraz do oko −20 °C, a u povoljnoj mikroklimi kratkotrajno i do −23 °C. Rani proljetni mrazevi mogu oštetiti izboje koji tjeraju, no biljka nakon rezidbe obično dobro potjera. Svakog proljeća preporučuje se niski rez na 20–40 cm, čime se potiče snažan rast i dulje metlice u istoj sezoni, a tijekom ljeta godi redovito uklanjanje ocvalih cvatova. Nakon sadnje zalijevanje je redovito, a kada se ukorijeni, biljka podnosi i sušnija razdoblja - u vrućim ljetima pomaže lagani mineralni malč. Gnojidba je umjerena, jednom u proljeće sporotopivim gnojivom za cvjetnice grmove. U posudi uzgoj uspijeva u zapremini od 40 l i više, uz prezimljavanje u zavjetrini uz kuću. Od bolesti i štetnika mjestimično se pojavljuju lisne uši i grinje u suši, a od gljivičnih bolesti pjegavost i sušenje grančica - prevencija je prozračan položaj, tlo koje nije prevlažno i redovita proljetna rezidba.

 Autor: Nikol | Revizija: 21.11.2025