Ljetni jorgovan 'Miss Violet' Buddleja davidii 'Miss Violet'

Detaljan opis proizvoda

Ljetni jorgovan 'Miss Violet' - gusto rastući listopadni grmić koji potječe iz programa North Carolina State University, povezanog s imenima Dennis J. Werner i Layne Snelling, a na tržište je uveden u asortimanu ColorChoice/Proven Winners. Rast je gust, polukuglast do blago uspravan. U našim uvjetima doseže otprilike 1,2–1,5 m visine i 1,2–1,4 m širine. Listovi su izduženo kopljasti, s lica srednje zeleni, a s naličja nježno pustenasti sa srebrnkastim odsjajem. Od srpnja do jeseni razvija brojne, 20–30 cm duge, vitke klasove sastavljene od sitnih cjevastih cvjetova u nijansama ljubičasto-purpurne boje sa sitnim narančastim okom u ždrijelu. Cvjetovi nježno mirišu i pružaju nektar leptirima, bumbarima i pčelama u vrijeme vrhunca ljetne sezone. Cvatnja se odvija na novom drvu, uglavnom od srpnja do rujna, ovisno o položaju i tijeku ljeta. U odnosu na starije visoke kultivare 'Miss Violet' ima ograničenu plodnost, što olakšava održavanje nasada. U vrtnoj kompoziciji djeluje kao pouzdana dominanta srednje visine u sunčanim šljunčanim i stepskim gredicama, uz terase i u prostranijim posudama. Bojom se ističe uz lavande, mačju metvicu, rudbekije, žednjake i srednje visoke trave koje dijele iste zahtjeve za svjetlom i propusnim tlom.

Ljetni jorgovan vitak je, uspravan grm koji se odlikuje rijetko i nepravilno raspoređenim granama te doseže visinu od 50 do 500 cm. Njegove mladice, duge i do dva metra, bjelkasto su pustenaste, oble ili blago bridaste. Listovi su tamnozeleni, kopljastog oblika, s nježno sivo pustenastim naličjem. Cvat čine uspravne vršne metlice duljine 4–30 cm, a cvjetovi u raznim nijansama ružičaste i vinske boje mirisni su i privlače velik broj leptira. Upravo mu je ta osobina donijela jedno od narodnih imena – leptirov grm. Potječe iz Kine i jedna je od najotpornijih i najpopularnijih vrsta budleja. Otkriven je oko 1887. godine i postupno se proširio gotovo po cijeloj Europi. Raste od Sredozemlja na jugu do sjeverne Norveške te od zapadne Španjolske do Bugarske na istoku. Vrsta je zabilježena i na jugu Afrike, u Zambiji, Zimbabveu i Južnoafričkoj Republici. U Sjevernoj Americi raste na istočnoj i zapadnoj obali Kanade i Sjedinjenih Država, gotovo u cijeloj Srednjoj Americi te na sjeveru Južne Amerike. Raste u gotovo svim državama Australije, na Novom Zelandu i na Havajima, gdje se udomaćio u prirodi. Biljka podnosi širok raspon uvjeta i dobro uspijeva u pojasu od umjerenog do suptropskog. Najbolje uvjete za rast pruža sunčano i toplo stanište s dovoljno vlažnim, propusnim tlom bogatim kalcijem, kakva su primjerice odlagališta građevinskog otpada. Ne smeta mu ni onečišćen zrak. Danas ljetni jorgovan pripada najomiljenijim vrtnim biljkama i često se sadi zbog nezahtjevnog uzgoja. Uzgojeno je više od devedeset kultivara različitih oblika te boje cvjetova ili listova.

Uzgoj:  Biljci najbolje odgovara topao, sunčan i prozračan položaj s dobrom drenažom. Odabire se propusno, ilovasto-pjeskovito do ilovasto tlo s pH otprilike 6,0–7,5, a dugotrajno prevlaživanje smanjuje vitalnost i otpornost na zimu. Sadnja se provodi od ožujka do listopada. Mladim biljkama u prvoj zimi pogoduje malčiranje korijenova vrata i lagana zaštita od promrzavanja tla. U uvjetima kontinentalne Hrvatske navodi se otpornost na mraz do oko −20 °C, a na povoljnom mikroklimatskom položaju kratkotrajno i do −23 °C. Rani proljetni mrazevi mogu oštetiti izboje koji tjeraju, no biljka nakon reza obično dobro ponovno potjera. Svakog proljeća preporučuje se nizak rez na 20–40 cm, čime se potiče snažan rast i dulje metlice u toj sezoni, a tijekom ljeta pogoduje redovito uklanjanje ocvalih cvatova. Nakon sadnje zalijevanje je redovito, a nakon ukorjenjivanja biljka podnosi sušnija razdoblja - u vrućim ljetima pomaže lagani mineralni malč. Gnojidba je umjerena, jednom u proljeće sporotopivim gnojivom za cvjetnice grmove. U posudi uzgoj uspijeva u volumenu od 40 l i više, uz prezimljavanje u zavjetrini uz kuću. Od bolesti i štetnika mjestimično se javljaju lisne uši i grinje u suši, a od gljivičnih bolesti pjegavosti i sušenje grančica - prevencija su prozračan položaj, tlo koje nije prevlažno i redovit proljetni rez.

 Autor: Nikol | Revizija: 21.11.2025