Ljetni jorgovan 'Ile de France' Buddleja davidii 'Ile de France'

Detaljan opis proizvoda

Ljetni jorgovan 'Ile de France' - ubraja se među povijesno cijenjene kultivare ljetnog jorgovana. Nastao je u Francuskoj, gdje ga je 1930. godine predstavio uzgajivač Auguste Nonin. Nosi obilježja ondašnjeg oplemenjivanja: duge, izražajne metlice, snažan miris i pouzdan rast u vrtovima. Habitus je srednje visok do visok, široko zasvođen, s lučno povijenim izbojima. U našim uvjetima doseže visinu od približno 2,5–3,5 m i širinu od 2–3 m. Listovi su kopljasti, s lica srednje zeleni do sivozeleni, s naličja fino pustenasti, što povećava otpornost na sunce. Cvatovi se razvijaju na vrhovima ovogodišnjih mladica od srpnja do rujna. Uobičajena duljina metlica iznosi 20–30 cm. Sitni cjevasti cvjetovi s narančastim okom tvore kompaktne purpurnoljubičaste klasove slatkog, medenog mirisa. Obilje nektara privlači leptire, bumbare i pčele, pa grm usred ljeta obogaćuje izvor hrane za oprašivače. Zahvaljujući širini i lučnom obliku ističe se kao slobodno rastući soliter, nježna pozadina gredica s trajnicama ili kao povezujući element u šljunčanim sadnjama. U kompoziciji se dokazao s perovskijom, lavandama, mačjom metvicom, rudbekijama i srednje visokim ukrasnim travama, koje dijele potrebu za suncem i propusnim tlom.

Ljetni jorgovan je vitak, uspravan grm koji se odlikuje rijetko i nepravilno raspoređenim granama, a doseže visinu od 50 do 500 cm. Njegove mladice, duge i do dva metra, bjelkasto su pustenaste i mogu biti oble ili blago uglate. Listovi su tamnozeleni, kopljastog oblika, s fino sivo pustenastim naličjem. Cvatovi su uspravne vršne metlice duge 4–30 cm, a cvjetovi u raznim nijansama ružičaste i boje vina mirisni su i privlače mnoštvo leptira. Upravo mu je to svojstvo donijelo jedno od narodnih imena – leptirov grm. Potječe iz Kine i jedna je od najotpornijih i najpopularnijih vrsta roda Buddleja. Otkriven je oko 1887. godine i postupno se proširio gotovo po cijeloj Europi. Raste od Sredozemlja na jugu do sjeverne Norveške te od zapadne Španjolske do Bugarske na istoku. Vrsta je zabilježena i na jugu Afrike, u Zambiji, Zimbabveu i Južnoafričkoj Republici. U Sjevernoj Americi raste na istočnoj i zapadnoj obali Kanade i Sjedinjenih Država, gotovo u cijeloj Srednjoj Americi i na sjeveru Južne Amerike. Raste u gotovo svim saveznim državama Australije, na Novom Zelandu i na Havajima, gdje se udomaćio u tamošnjoj prirodi. Biljka podnosi širok raspon uvjeta i uspijeva u pojasu od umjerene do suptropske klime. Najbolje uvjete za rast pruža joj sunčano i toplo stanište s dovoljno vlažnim, propusnim tlom bogatim kalcijem, primjerice odlagališta građevinskog otpada. Osim toga ne smeta joj onečišćen zrak. Danas se ljetni jorgovan ubraja među najomiljenije vrtne biljke i često se sadi zbog nezahtjevnog uzgoja. Uzgojeno je više od devedeset kultivara različitih oblika i boja cvjetova ili listova.

Uzgoj: Najbolje mu odgovara toplo, sunčano i prozračno stanište s dobrom drenažom. Odabire se propusno, pjeskovito-ilovasto do ilovasto tlo s pH vrijednošću od približno 6,0–7,5, a dugotrajno prevlaživanje smanjuje vitalnost i zimsku otpornost. Sadnja se provodi od ožujka do listopada. Mladim biljkama u prvoj zimi pogoduje malčiranje korijenova vrata i lagana zaštita od smrzavanja tla. U uvjetima kontinentalne Hrvatske navodi se otpornost na mraz do oko −20 °C, a u povoljnoj mikroklimi kratkotrajno i do −23 °C. Rani proljetni mrazevi mogu oštetiti izboje koji tjeraju, no biljka nakon reza obično dobro potjera. Svakog proljeća preporučuje se nizak rez na 20–40 cm, čime se potiče snažan prirast i dulje metlice u toj sezoni, a tijekom ljeta pogoduje mu redovito uklanjanje ocvalih cvatova. Nakon sadnje zalijevanje je redovito, a nakon ukorjenjivanja biljka podnosi sušnija razdoblja - u vrućim ljetima pomaže lagani mineralni malč. Gnojidba je umjerena, jednom u proljeće sporotopivim gnojivom za cvatuće grmove. U posudi uzgoj uspijeva u volumenu od 40 l i više, uz prezimljavanje u zavjetrini uz kuću. Od bolesti i štetnika mjestimično se u suši javljaju lisne uši i grinje, a od gljivičnih bolesti pjegavosti i sušenje grančica - prevencija je prozračno stanište, tlo bez prevlaživanja i redovit proljetni rez.

 Autor: Nikol | Revizija: 18.11.2025