Ljetni jorgovan 'High Five Purple' Buddleja davidii 'High Five Purple'

Detaljan opis proizvoda

Ljetni jorgovan 'High Five Purple'  - moderan, kompaktan kultivar iz selekcijskog programa Petera Podarasa. Cilj oplemenjivanja ovog kultivara bio je spojiti gust, nizak rast s vrlo punim metlicama i dobrom cvatnjom u posudama. Habitus je uspravan do blago lučno povijen, s kratkim internodijima i bogatim grananjem koje grm prirodno zgušnjava. U zrelosti uobičajeno doseže visinu od približno 0,5–0,9 m i širinu oko 0,5–1 m, a punu veličinu obično postiže za 2–3 godine. Listovi su kopljasti, srednje zeleni do sivozeleni, s donje strane fino pustenasti. Na vrhovima ovogodišnjih mladica od lipnja do rujna pojavljuju se gusti cvatovi dugi 12–20 cm, s lavandasto ljubičastim cvjetovima sa sitnim narančastim okom. Dio cvjetova je pun, što cvatovima daje raskošniji izgled. Cvjetovi su mirisni i bogati nektarom te privlače leptire, bumbare i pčele. Zahvaljujući kompaktnom rastu kultivar se primjenjuje u posudama na terasama i balkonima, u predvrtovima te u šljunčanim gredicama i nasadima trajnica. Dobro se kombinira s lavandama, mačjom metvicom, perovskijom i nižim ukrasnim travama sličnih zahtjeva za svjetlom i suhljim, propusnim tlom. Zbog slabog stvaranja sjemena u usporedbi s klasičnim visokim kultivarima manje se samozasijava.

Davidova budleja vitak je, uzdignut grm s rijetko i nepravilno raspoređenim granama, koji doseže visinu od 50 do 500 cm. Mladice, duge i do dva metra, bjelkasto su pustenaste, oble ili blago bridaste. Listovi su tamnozeleni, kopljasta oblika, s fino sivo pustenastim naličjem. Cvatovi su uspravne vršne metlice duge 4–30 cm, a cvjetovi u raznim nijansama ružičaste i vinske boje mirisni su i privlače mnoštvo leptira. Upravo zbog toga dobila je jedno od narodnih imena – leptirov grm. Podrijetlom je iz Kine, a Davidova budleja jedna je od najotpornijih i najpopularnijih vrsta budleja. Otkrivena je oko 1887. godine i postupno se proširila gotovo cijelom Europom. Raste od Sredozemlja na jugu do sjeverne Norveške te od zapadne Španjolske do Bugarske na istoku. Zabilježena je i na jugu Afrike, u Zambiji, Zimbabveu i Južnoafričkoj Republici. U Sjevernoj Americi raste na istočnoj i zapadnoj obali Kanade i Sjedinjenih Država, gotovo u cijeloj Srednjoj Americi i na sjeveru Južne Amerike. Raste i u gotovo svim saveznim državama Australije, na Novom Zelandu i Havajima, gdje se udomaćila u prirodi. Biljka podnosi širok raspon uvjeta i uspijeva u pojasu od umjerene do suptropske klime. Najbolje uvjete za rast pruža joj sunčan i topao položaj s dovoljno vlažnim, propusnim tlom bogatim kalcijem, primjerice odlagališta građevinskog otpada. Osim toga, ne smeta joj ni onečišćen zrak. Danas je Davidova budleja među najomiljenijim vrtnim biljkama i često se sadi zbog nezahtjevnog uzgoja. Uzgojeno je više od devedeset kultivara različitih oblika i boja cvjetova ili listova.

Uzgoj: Odgovara mu topao, sunčan i prozračan položaj s dobrom drenažom. Bira se propusno, ilovasto-pjeskovito do ilovasto tlo s pH približno 6,0–7,5, a dugotrajno prevlaživanje smanjuje vitalnost i otpornost na zimu. Sadnja se provodi od ožujka do listopada. Mladim biljkama u prvoj zimi pogoduje malč oko korijenova vrata i lagana zaštita od smrzavanja tla. U uvjetima kontinentalne Hrvatske navodi se otpornost na mraz do oko −20 °C, a u povoljnoj mikroklimi kratkotrajno i do −23 °C. Rani proljetni mrazevi mogu oštetiti izboje koji tjeraju, no biljka nakon reza obično dobro ponovno potjera. Svakog proljeća preporučuje se niski rez na 20–40 cm, čime se potiče snažan prirast i dulje metlice u toj sezoni, a tijekom ljeta pogoduje redovito uklanjanje ocvalih cvatova. Zalijevanje je nakon sadnje redovito, a nakon ukorjenjivanja biljka podnosi sušnija razdoblja - u vrućim ljetima pomaže lagan mineralni malč. Gnojidba je umjerena, jednom u proljeće sporotopivim gnojivom za cvjetnice grmove. U posudi uzgoj uspijeva u volumenu od 40 l i više, uz prezimljavanje u zavjetrini uz kuću. Od bolesti i štetnika mjestimično se javljaju lisne uši te crveni pauci za suše, a od gljivičnih bolesti pjegavosti i sušenje grančica - prevencija su prozračan položaj, tlo bez prevlaživanja i redoviti proljetni rez.

 Autor: Nikol | Revizija: 18.11.2025