Ljetni jorgovan 'Bicolor' Buddleja davidii 'Bicolor'

Detaljan opis proizvoda

Ljetni jorgovan 'Bicolor' - ukrasni grm poznat po jedinstvenim dvobojnim cvjetovima. Kultivar je uzgojen krajem 90-ih godina u SAD-u i proslavio se dvotonskim cvatom. Pupoljci se otvaraju iz lavandasto ljubičastih u lila-ružičaste tonove s toplim narančastim okom, pa jedan grozd nosi blagi prijelaz boja. Grm je listopadan, brzorastući, s lučnim izbojima i sivozelenim, nasuprotnim, kopljastim listovima s finim pustenastim naličjem. U zrelosti doseže 2–2,5 m visine i 1,5–2 m širine, a cvat čine guste, valjkaste metlice obično duge 15–25 cm. U našim uvjetima redovito cvjeta od srpnja do rujna, a uz stalno uklanjanje ocvalih metlica cvatnja se nastavlja do prvih hladnih dana. Cvjetovi su slatkog mirisa i iznimno privlačni leptirima, pčelama i bumbarima. Kao upečatljiv soliter oživljava sunčane dijelove vrta, dobro se uklapa u stražnji plan mješovitih gredica s trajnicama i uz potpornje, gdje dolazi do izražaja njegov zasvođeni habitus. U kompoziciji se slaže s ukrasnim travama poput molinije, busike ili andropogona te s ljetnim trajnicama tople palete, primjerice rudbekijama, mačjom metvicom, kotrljanima ili ukrasnim lanom. 

Ljetni jorgovan je vitak, uspravan grm koji se odlikuje rijetko i nepravilno raspoređenim granama, a doseže visinu od 50 do 500 cm. Njegove mladice, duge i do dva metra, bjelkasto su pustenaste, oble ili blago bridaste. Listovi su tamnozeleni, kopljasta oblika, s fino sivo pustenastim naličjem. Cvat čine uspravne vršne metlice duge 4-30 cm, a cvjetovi u različitim nijansama ružičaste i vinske boje mirisni su i privlače velik broj leptira. Upravo mu je ta osobina donijela jedno od narodnih imena – leptirov grm. Potječe iz Kine i jedna je od najotpornijih i najpopularnijih vrsta roda Buddleja. Otkriven je oko 1887. godine i postupno se proširio gotovo po cijeloj Europi. Raste od Sredozemlja na jugu do sjeverne Norveške i od zapadne Španjolske do Bugarske na istoku. Vrsta je zabilježena i na jugu Afrike, u Zambiji, Zimbabveu i Južnoafričkoj Republici. U Sjevernoj Americi raste na istočnoj i zapadnoj obali Kanade i Sjedinjenih Država, gotovo u cijeloj Srednjoj Americi i na sjeveru Južne Amerike. Raste u gotovo svim saveznim državama Australije, na Novom Zelandu i na Havajima, gdje se udomaćio u tamošnjoj prirodi. Biljka podnosi širok raspon uvjeta i uspijeva u pojasu od umjerenog do suptropskog. Najbolje uvjete za rast pruža joj sunčano i toplo stanište s dovoljno vlažnim, propusnim tlom bogatim kalcijem, primjerice odlagališta građevinskog otpada. Uz to joj ne smeta onečišćen zrak. Danas ljetni jorgovan pripada među najomiljenije vrtne biljke i često se sadi zbog nezahtjevnog uzgoja. Uzgojeno je više od devedeset kultivara različitih oblika i boja cvjetova ili listova.

Uzgoj: Najbolje mu odgovara toplo, sunčano i prozračno stanište s dobrom drenažom. Odabire se propusno, ilovasto-pjeskovito do ilovasto tlo, pH vrijednosti približno 6,0–7,5, a dugotrajno prevlaživanje smanjuje vitalnost i zimsku otpornost. Sadnja se provodi od ožujka do listopada. Mladim biljkama u prvoj zimi pogoduje malč oko korijenova vrata i lagana zaštita od promrzavanja tla. U kontinentalnoj Hrvatskoj navodi se otpornost na mraz oko −20 °C, a u povoljnoj mikroklimi kratkotrajno i do −23 °C. Rani proljetni mrazevi mogu oštetiti izboje u kretanju, no nakon reza grm obično dobro ponovno potjera. Svakog proljeća preporučuje se niski rez na 20–40 cm, čime se potiče snažan prirast i dulje metlice u toj sezoni, a tijekom ljeta pogoduje stalno uklanjanje ocvalih cvatova. Zalijevanje je nakon sadnje redovito, a nakon ukorjenjivanja biljka podnosi sušnija razdoblja - u vrućim ljetima pomaže lagani mineralni malč. Gnojidba je umjerena, jednom u proljeće sporotopivim gnojivom za cvjetnice grmove. U posudi uzgoj uspijeva u volumenu od 40 l i više, uz prezimljavanje u zavjetrini uz kuću. Od bolesti i štetnika mjestimično se javljaju lisne uši i grinje paučinari u suši, a od gljivičnih bolesti pjegavosti i sušenje grančica - prevencija je prozračno stanište, tlo bez prevlaživanja i redoviti proljetni rez.

Autor: Nikol | Revizija: 13.11.2025