Ljetni jorgovan 'African Queen' Buddleja davidii 'African Queen'

Detaljan opis proizvoda

Ljetni jorgovan 'African Queen' - ubraja se među tradicionalne vrtne kultivare budleje s dugom poviješću uzgoja u Europi, a literatura ga navodi kao selekciju nizozemskog rasadničara W. Schoemakera iz razdoblja oko 1959. godine. Grm je listopadan, umjereno brzog rasta, u zrelosti obično visok 1,5–2,5 m i širok 1–1,5 m, s lučno povijenim izbojima. Listovi su nasuprotni, kopljasti, s lica srednje zeleni, a s naličja nježno pustenasti, što smanjuje isparavanje za vrućina. Cvjetovi su sitni, cjevasti, skupljeni u izdužene metlice obično duge 25–30 cm, u toplijim položajima i dulje. Boja prelazi u duboku ljubičasto-purpurnu s upadljivim žutim okom u ždrijelu, što cvatu daje živost i pri raspršenom svjetlu. U našim uvjetima pouzdano cvjeta od srpnja do rujna - redovito uklanjanje ocvalih metlica produljuje zametanje pupoljaka sve do prvih hladnijih dana. Slatki miris cvjetova mami leptire, pčele i bumbare. Primjenu nalazi kao soliter i u mješovitim gredicama s trajnicama u stražnjem planu. Vizualno se nadopunjuje s ukrasnim travama poput busike, beskoljenke ili kovilja te s ljetnim trajnicama u toploj paleti, primjerice rudbekijama, mačjom metvicom, kotrljanom, ukrasnim lanom ili verbenom. Za rezano cvijeće koristi se tek iznimno, najbolje u ranoj fazi cvatnje.

Ljetni jorgovan je vitak, uspravan grm koji se odlikuje rijetko i nepravilno raspoređenim granama, a doseže visinu od 50 do 500 cm. Njegove mladice, duge i do dva metra, bjelkasto su pustenaste i mogu biti oble ili blago bridaste. Listovi su tamnozeleni, kopljastog oblika, s nježno sivo pustenastim naličjem. Cvat čine uspravne vršne metlice duljine 4–30 cm, a cvjetovi u raznim nijansama ružičaste i vinske boje mirišu i privlače mnoštvo leptira. Upravo mu je ta osobina donijela jedno od narodnih imena – leptirov grm. Potječe iz Kine i jedna je od najotpornijih i najpopularnijih vrsta budleje. Otkriven je oko 1887. godine i postupno se proširio gotovo po cijeloj Europi. Raste od Sredozemnog mora na jugu do sjeverne Norveške te od zapadne Španjolske do Bugarske na istoku. Vrsta je zabilježena i na jugu Afrike, u Zambiji, Zimbabveu i Južnoafričkoj Republici. U Sjevernoj Americi raste na istočnoj i zapadnoj obali Kanade i Sjedinjenih Država, gotovo u cijeloj Srednjoj Americi i na sjeveru Južne Amerike. Raste u gotovo svim saveznim državama Australije, na Novom Zelandu i na Havajima, gdje se udomaćio u prirodi. Biljka podnosi širok raspon uvjeta i uspijeva u pojasu od umjerenog do suptropskog. Najbolje uvjete za rast pruža joj sunčano i toplo stanište s dovoljno vlažnim i propusnim tlom bogatim kalcijem, kakva su primjerice odlagališta građevinskog otpada. Uz to joj ne smeta onečišćen zrak. Danas se ljetni jorgovan ubraja među najomiljenije vrtne biljke i često se sadi zbog nezahtjevnog uzgoja. Uzgojeno je više od devedeset kultivara s različitim oblicima i bojama cvjetova ili listova.

Uzgoj: Preferira topao, sunčan i prozračan položaj s dobrom drenažom. Odabire se propusno, ilovasto-pjeskovito do ilovasto tlo s pH približno 6,0–7,5, a dugotrajno prevlaživanje smanjuje vitalnost i zimsku otpornost. Sadnja se provodi od ožujka do listopada. Mladim biljkama u prvoj zimi koristi malčiranje korijenova vrata i lagana zaštita od promrzavanja tla. U kontinentalnoj Hrvatskoj navodi se otpornost na mraz oko −20 °C, a u povoljnoj mikroklimi kratkotrajno i do −23 °C. Rani proljetni mrazevi mogu oštetiti izboje koji kreću, no nakon reza grm obično dobro ponovno potjera. Svakog proljeća preporučuje se niski rez na 20–40 cm, čime se potiče snažan prirast i dulje metlice u istoj sezoni, a tijekom ljeta koristi redovito uklanjanje ocvalih cvatova. Nakon sadnje zalijevanje je redovito, a nakon ukorjenjivanja biljka podnosi sušnija razdoblja - u vrućim ljetima pomaže lagani mineralni malč. Gnojidba je umjerena, jednom u proljeće sporotopivim gnojivom za cvjetnice grmove. U posudi uzgoj uspijeva u volumenu od 40 l i više, uz prezimljavanje u zavjetrini uz kuću. Od bolesti i štetnika mjestimice se javljaju lisne uši te grinje paučinari za suše, a od gljivičnih bolesti pjegavosti i sušenje grančica - prevenciju čine prozračan položaj, tlo koje nije prevlažno i redovita proljetna rezidba.

Autor: Nikol | Revizija: 14.11.2025