Ljetni drijemovac Leucojum aestivum

Detaljan opis proizvoda

Ljetni drijemovac - lukovičasta trajnica iz porodice sunovratovki, podrijetlom iz velikog dijela Europe i susjednih područja zapadne Azije. U prirodi raste na vlažnim livadama, u poplavnim šumama i riječnim nizinama, što dobro otkriva njegove zahtjeve za staništem. Iako ime vrste upućuje na ljeto, u srednjoj Europi uglavnom cvate sredinom proljeća, najčešće od travnja do svibnja, ponekad i do lipnja. Iz jajolike lukovice izrasta 3 do 6 široko vrpčastih, svježe zelenih listova i čvrsta, spljoštena stapka visoka obično 30 do 60 cm. Na njezinu vrhu pojavljuje se najčešće 2 do 5, ponekad i više povijenih zvonolikih cvjetova. Svaki cvijet je bijel, a na vrhu listića ocvijeća nosi zelenu mrlju koja cvijetu daje nježnu šaru. Biljka stvara miran, prirodan dojam i lijepo se ističe u skupinama ispod listopadnih stabala, u prizemnom sloju ispod grmova, na obalama jezeraca, u kišnim vrtovima i u naturalističkim kompozicijama. U vrijeme cvatnje djeluje lagano i čisto, a nakon povlačenja lišća ljeti prelazi u mirovanje. Za rezano cvijeće koristi se tek iznimno. Cijela biljka nije prikladna za konzumaciju.

Uzgoj: U uvjetima kontinentalne Hrvatske najbolje uspijeva u polusjeni ili na suncu, u tlu koje u proljeće i tijekom rasta ostaje ravnomjerno vlažno. Odgovara mu humusno, hranjivo, radije teže tlo koje dobro zadržava vlagu, idealno neutralne do blago lužnate reakcije, približno pH 6,5–7,5. Za razliku od mnogih drugih lukovičastih biljaka podnosi i glinastija i vlažnija tla, dok izrazito kisela staništa nisu prikladna. Lukovice se sade u jesen, najčešće od rujna do studenoga, na dubinu od približno 8 do 10 cm. Pri skupnoj sadnji preporučuje se razmak sadnje od oko 15 cm, odnosno oko 25 do 35 lukovica po m², ovisno o željenoj gustoći nasada. Nakon ukorjenjivanja vrsta je potpuno otporna na mraz i u našim uvjetima prezimljava bez zaštite, a uobičajeno podnosi pad temperature i ispod približno -25 °C. Najbolje napreduje bez čestog presađivanja i s vremenom može stvoriti veće busene. Zalijevanje je važno uglavnom tijekom proljetne suše i nakon sadnje. Dovoljna je umjerena gnojidba, a prikladan je kompost ili proljetna doza gnojiva za lukovičaste biljke. Rez nije potreban, samo se lišću ostavlja da se samo povuče kako bi lukovica ojačala za sljedeću sezonu. Od štetnika biljku mogu oštetiti puževi golaći i narcisova muha, a od bolesti se povremeno javljaju truleži pri dugotrajno neprikladnom skladištenju lukovica.

Autor: Nikol | Revizija: 8.4. 2026