Ljepljiva rumenika splendens 'Feuer' - Lychnis viscaria splendens 'Feuer' Lychnis viscaria splendens 'Feuer'

Detaljan opis proizvoda

Ljepljiva rumenika splendens 'Feuer' - europska trajnica iz porodice klinčića (Caryophyllaceae). U prirodi raste na osunčanim livadama, u rijetkim šumama i na kamenitim padinama, često na siromašnijim, šljunkovitim tlima, gdje koristi dublji korijenov sustav i dobro podnosi razdoblja suše. Stabljike su u člancima izrazito ljepljive, po čemu je biljka i dobila narodni naziv. Skupina splendens cijeni se zbog zasićenijih boja cvjetova, a kultivar 'Feuer' donosi ružičaste do crvenkastoružičaste, zvjezdaste cvjetove u gustim vršnim cvatovima. Biljka oblikuje gust busen uskih, kopljastih listova koji djeluju poput trave i u proljeće brzo zgušnjavaju nasad, a na zaštićenim položajima lišće djelomično prezimljuje. U vrijeme cvatnje doseže približno 40–50 cm visine i 25–35 cm širine, stabljike su kratke, čvrste i dobro drže cvatove. Cvatnja u našim uvjetima obično započinje u svibnju, često se nastavlja u lipnju, a pri povoljnim vremenskim prilikama može potrajati i do srpnja. Cvjetovi pružaju nektar oprašivačima, a koriste se i kao rezano cvijeće u livadnim i seoskim aranžmanima. Na gredici se lijepo ističe uz sivolisne vrste, primjerice niske pelinove (Artemisia), lavande, mačju metvicu ili vlasulje, a prikladna je i za prirodne nasade i šljunčane gredice. Ovaj kultivar prikladan je za sadnju na gredicama s trajnicama, u kamenjarima ili na rubovima gredica.

Uzgoj: Najbolje uspijeva na punom suncu, podnosi i svijetlu polusjenu, idealno u toploj mikroklimi i zavjetrini, gdje stabljike bolje drže cvatove. Najprikladnije je lakše do srednje teško, vrlo propusno tlo, ilovasto-pjeskovito do šljunkovito, s dobrom drenažom, a na teškim glinastim tlima struktura se poboljšava šljunkom ili pijeskom i nasad se blago uzdiže. Preporučeni pH kreće se približno od 6,0 do 7,8. Zalijevanje je važno uglavnom nakon sadnje, a nakon ukorjenjivanja vidljiva je otpornost na sušu, no dugotrajno zimsko prevlaživanje povećava rizik od truljenja korijenova vrata i izmrzavanja. Gnojidba je umjerena, u proljeće obično dostaje tanak sloj komposta ili sporodjelujuće organsko gnojivo, a višak dušika dovodi do mekšeg rasta i polijeganja. Nakon glavne cvatnje često se uklanjaju ocvale stabljike, čime se potiče stvaranje novih pupoljaka i održava kompaktan busen, a u jesen ostaje niska rozeta. Malč od šljunka smanjuje rast korova i održava korijenov vrat suhljim. Biljke se sade od ožujka do listopada. U propusnom tlu razvijeni busenovi otporni su na mraz približno do -30 do -34 °C, a mladi nasadi mogu biti osjetljiviji na mrazeve. Za uzgoj u posudi nužan je drenažni sloj i zimska zaštita korijenove grude od promrzavanja. Preporučeni razmak sadnje je 25–35 cm ovisno o bujnosti kultivara, a za zatvoreni učinak računa se otprilike 6–15 biljaka po m². Od bolesti se pri presušivanju i pregustom nasadu može pojaviti pepelnica, od štetnika lisne uši na mladim izbojima, iznimno puževi u hladnom i vlažnom proljeću, a početnicima najviše pomaže propusni supstrat i prozračan položaj.

Autor: Kristýna | Revizija: 02.02. 2026