Ljepljiva azaleja 'Millennium' Rhododendron viscosum 'Millennium'

Detaljan opis proizvoda

Ljepljiva azaleja 'Millennium' - sjevernoamerička vrsta iz vlažnih šuma i tresetnih obala vodotoka. Kultivar 'Millennium' uzgojio je E. V. Mezitt u Massachusettsu, a navodi se iz 1973. godine. Pripada kasno cvatućim listopadnim azalejama skupine viscosum, cijenjenim zbog mirisa. Grm razvija uspravan, gust habitus i u zrelosti obično doseže 1,3–1,6 m visine i sličnu širinu. Listovi su usko eliptični, ljeti tamnozeleni i često s blago sivkastim naličjem, a ujesen poprimaju žute do narančaste tonove. Cvjetovi se mogu otvoriti već krajem svibnja, glavni val cvatnje je u lipnju i često traje 3–4 tjedna. U cvatovima nosi ljevkaste cvjetove jarko ružičastog do ružičastocrvenog tona s dugim prašnicima, koji navečer šire miris daleko u okolinu. Mladi izboji mogu biti blago ljepljivi, što je za ljepljivu azaleju tipično. Nakon cvatnje razvijaju se tobolci koji dozrijevaju krajem rujna i početkom listopada. Biljka privlači oprašivače, no kao i većina rododendrona otrovna je ako se pojede. U vrtnim kompozicijama kombinira se s vrijeskom, pierisima, kalmijama, hortenzijama i papratima, a po želji i s proljetnim lukovičastim cvijećem, koje završi sezonu prije nego što nastupi kasna cvatnja. Idealna je za sadnju u posude ili u skupine.

Pripada istoj skupini kao i znatno veći rododendroni. Za razliku od njih, azaleje su manje (iako ima i većih primjeraka), a neki kultivari ujesen djelomično ili potpuno odbacuju lišće. Dok rododendroni imaju cvjetove više zvonolikog oblika, cvjetovi azaleja oblikom podsjećaju na lijevak. Za one koji nemaju mnogo prostora idealne su japanske azaleje, koje rastu više u širinu nego u visinu. Većina azaleja voli djelomično sunce ili polusjenu (izravno sunce može uzrokovati ožegotine, a premalo svjetla izduživanje grana i cvjetova). Cvjetaju od svibnja do lipnja – ocvali cvjetovi pažljivo se otkidaju kako ne bi dodatno iscrpljivali grm.

Uzgoj: Azalejama najbolje odgovara polusjena, no podnose i sunčan položaj ako imaju dovoljno vlage i nisu izložene ožegotinama. Idealno je mjesto zaštićeno od zimskog vjetra i proljetnog sunca. Zahtijevaju kiselo, humusno, lagano i propusno tlo, idealno pH 4,5–5,5. Ne podnose vapnenasto i teško glinasto tlo. Malčiranje korom ili lisnatom zemljom vrlo je važno jer imaju plitko korijenje. Zalijevanje mora biti redovito, osobito u razdoblju rasta i cvatnje. Tlo treba biti stalno blago vlažno, ali ne prevlažno. Prikladna je meka, kišnica. Gnojidba se provodi u proljeće gnojivima za rododendrone i acidofilne biljke, a prekomjerna gnojidba nije preporučljiva. Uglavnom su dobro otporne na mraz, obično do –20 do –25 °C, neke listopadne vrste i više. Problem može biti zimsko isušivanje i oštećenje pupova kasnim proljetnim mrazevima. Mlade biljke preporučuje se zaštititi malčem. Prilično su otporne na bolesti, no u neprikladnom tlu mogu patiti od kloroze ili gljivičnih bolesti. Važni su pravilna kiselost tla i dovoljno vlage.

Autor: Kristýna | Revizija: 21.02. 2026