Ljekoviti božur 'Anemoniflora' - Paeonia officinalis 'Anemoniflora' Paeonia officinalis 'Anemoniflora'

Detaljan opis proizvoda

Ljekoviti božur 'Anemoniflora' - patuljasti kultivar 'Anemoniflora' ubraja se među stare vrtne kultivare, u ponudi se vodi i kao 'Anemoniflora Rosea', a ponekad se pojavljuje i u okviru povijesnih skupina ljekovitog božura. Oblikuje nizak, uspravan busen s duboko razdijeljenim, tamnozelenim listovima, u proljeće ponekad crvenkasta tona. Odrasla biljka obično je visoka 30–40 cm i široka 40–50 cm, a u hranjivim tlima može doseći oko 50 cm. U svibnju i lipnju na čvrstim stabljikama otvaraju se anemonasti cvjetovi sa širokim laticama po rubu i gustim čuperkom suženih petaloida u sredini. Boja varira od intenzivno ružičaste do ružičastocrvene, cvjetovi su obično mirisni i prikladni za rezanje. Puni ili poluispunjeni oblici pružaju oprašivačima manje peluda od jednostavnih božura, no u vrtnoj kompoziciji dobro djeluju kao proljetni naglasak među ružama, kaduljama i iglicama. Biljka je pri gutanju blago otrovna. U narodnoj medicini kod ove se vrste navodi uporaba latica nekih tamnocvjetnih kultivara koje sadrže bojila i sluzave tvari, no u vrtnoj praksi 'Anemoniflora' se cijeni prije svega zbog ukrasnog učinka.

Uzgoj: Biljci najbolje odgovara puno sunce do blaga polusjena i zaštićena zavjetrina jer veliki cvjetovi na kiši mogu otežati. Najbolje uspijeva u dubljem, humusnom i dobro propusnom tlu s pH otprilike 6,5–7,5. U glinastim tlima preporučuje se drenažni sloj i dodatak šljunka, a u laganim tlima veći udio komposta. Zalijevanje je važno ponajprije u prve dvije godine nakon sadnje, nakon ukorjenjivanja biljka podnosi kratkotrajnu sušu, no dugotrajna sušna razdoblja smanjuju cvjetove. Sadnja se provodi u proljeće ili u jesen, a kod cijepljenih biljaka preporučuje se mjesto cijepljenja smjestiti otprilike 10–15 cm ispod površine kako bi se grm s vremenom ukorijenio na vlastitom korijenu. Gnojidba se provodi umjereno, u proljeće se pokazalo korisnim sporotopivo gnojivo s većim udjelom kalija i fosfora, dok pretjerana gnojidba dušikom potiče mekan rast. Rez se ograničava na uklanjanje suhih ili promrzlih grana nakon cvatnje, oblikovanje obično nije potrebno. Otpornost na mraz dozrelih biljaka u praksi iznosi otprilike do -25 °C, pupoljke mogu oštetiti kasni proljetni mrazevi, pa pomažu zavjetrina i lagani zimski malč. U kišnim proljećima može se pojaviti siva plijesan ili pjegavost lišća, stoga je vrijedno prozračno stanište i malč koji nije prevlažen i ne dodiruje izravno bazu stabljika. Preporučeni razmak sadnje iznosi otprilike 1,2–1,5 m, ovisno o odabranoj kompoziciji. U posudi se uzgaja samo uz dovoljnu dubinu, redovito zalijevanje i zimsku zaštitu korijenove grude od promrzavanja.

Više na: Upute za uzgoj božura

Autor: Nikol | Revizija: 4.2. 2026