Ljekoviti božur 'Alba Plena' - Paeonia officinalis 'Alba Plena' Paeonia officinalis 'Alba Plena'

Detaljan opis proizvoda

Ljekoviti božur 'Alba Plena'  - srednje visoka, bogato cvatuća trajnica podrijetlom iz južne Europe. Kultivar 'Alba Plena' ubraja se među povijesne vrtne božure, literatura mu pripisuje vrlo staro podrijetlo, a često se prodaje i pod sinonimom Paeonia × festiva 'Alba Plena'. Stvara kompaktan, uspravan busen s duboko razdijeljenim, tamnozelenim listovima, a visina u zrelosti obično iznosi 50–70 cm uz sličnu širinu. U svibnju i lipnju na vrhovima stabljika otvaraju se veliki, puni cvjetovi promjera oko 12–15 cm. Pupoljci su nježno ružičasti, a tijekom otvaranja prelaze u čisto bijelu boju, ponekad s jedva primjetnim ružičastim tonom za suše i vrućine. Cvjetovi slatko mirišu i ističu se i u vazi, pri čemu puni oblici daju malo peluda pa su za oprašivače više ukrasni element. Nakon dugotrajne kiše teži se cvjetovi mogu nakratko povijati. Biljka je blago otrovna ako se pojede, a u vrtu se koristi na gredicama trajnica, uz ruže kao podsadnja biljka ili kao soliter u posudi, gdje dolaze do izražaja struktura lišća i rana cvatnja. Bojom se dobro slaže s plavim i ljubičastim trajnicama, primjerice sa šumskom kaduljom ili iglicama, te s ukrasnim travama koje kasnije prekrivaju lišće u povlačenju.

Uzgoj: Najbolje joj odgovara puno sunce do lagana polusjena i zaštićena zavjetrina jer veliki cvjetovi na kiši mogu otežati. Najbolje uspijeva u dubljem, humusnom i dobro propusnom tlu s pH vrijednošću od približno 6,5–7,5. U glinastim tlima preporučuje se drenažni sloj i dodatak šljunka, a u lakim tlima veći udio komposta. Zalijevanje je važno ponajprije u prve dvije godine nakon sadnje, a nakon ukorjenjivanja biljka podnosi kratkotrajnu sušu, no dugotrajna sušna razdoblja smanjuju cvjetove. Sadi se u proljeće ili u jesen, a kod cijepljenih biljaka preporučuje se mjesto cijepljenja smjestiti oko 10–15 cm ispod površine kako bi se biljka s vremenom ukorijenila na vlastitom korijenu. Gnojidba se provodi umjereno, u proljeće se pokazalo korisnim sporotopivo gnojivo s većim udjelom kalija i fosfora, dok pregnojenost dušikom potiče mekan rast. Rez se ograničava na uklanjanje suhih ili promrzlih dijelova nakon cvatnje, a oblikovanje obično nije potrebno. Otpornost na mraz dozrelih biljaka u praksi doseže otprilike -25 °C, pupoljke mogu oštetiti kasni proljetni mrazevi pa pomažu zavjetrina i lagani zimski malč. U kišnim proljećima može se pojaviti siva plijesan ili pjegavost lišća, stoga je dragocjen prozračan položaj i malč koji nije prevlažen te ne dodiruje izravno osnovu stabljika. Preporučeni razmak sadnje iznosi približno 1,2–1,5 m, ovisno o odabranoj kompoziciji. U posudi uspijeva samo uz dovoljnu dubinu, redovito zalijevanje i zimsku zaštitu korijenove grude od smrzavanja.

Više na: Upute za uzgoj božura

Autor: Nikol | Revizija: 4.2. 2026