Ljekovita krvara 'Tanna' - Sanguisorba officinalis 'Tanna' Sanguisorba officinalis 'Tanna'

Detaljan opis proizvoda

Ljekovita krvara 'Tanna' - kompaktan vrtni izbor ljekovite krvare iz porodice ruža, povezan s nizozemskim vrtlarom Pietom Oudolfom. Vrsta potječe s vlažnijih livada, jaraka i svijetlih šumskih rubova umjerenog pojasa Europe i Azije, što se odražava u sklonosti svježijem tlu. 'Tanna' oblikuje gust, čvrst busen tamnozelenih, neparno perastih listova, a iznad prizemne rozete izrastaju gotovo bezlisne, fino razgranate stabljike. Na njihovim se vrhovima od ljeta pojavljuju kratke valjkaste glavice boje tamnog vina, sastavljene od sitnih cvjetova s upadljivim prašnicima. Cvat djeluje više teksturom nego površinom i dobro se uočava i izdaleka kao sitan, taman naglasak u livadnom svjetlu. Cvatnja obično počinje u lipnju i traje do kolovoza ili rujna, najintenzivnije u srpnju i kolovozu. Cvjetovi pružaju nektar i pelud te ih rado posjećuju pčele, bumbari i leptiri. Nakon cvatnje glavice se suše u čvrst oblik i ostaju dekorativne i zimi, zbog čega je kultivar dobio i priznanje RHS Award of Garden Merit. Glavice dugo traju u vazi, a primjenjuju se i u suhim aranžmanima. Biljka nema trnova i nije otrovna, a miris je neizražen do blag. Podanci krvare sadrže tanine i druge fenolne tvari, pa je vrsta tradicionalno imala mjesto u travarstvu kao stežuće sredstvo, bez zdravstvenih tvrdnji.

Uzgoj: Zahtijeva puno sunce do lagane polusjene i tlo koje ostaje svježe i ljeti. Najprikladnije je ilovasto do glinasto tlo s dobrom zalihom humusa, ali s djelotvornom drenažom kako zimi voda ne bi stajala oko korijena. Preporučeni pH iznosi približno 6,5–8,0, a biljka dobro podnosi i blago lužnata tla. Zalijevanje je važno uglavnom nakon sadnje i tijekom duge suše, a malč od pokošene trave ili komposta pomaže zadržati vlagu i stabilizirati temperaturu tla. Gnojidba je umjerena, jer na prebogatim tlima stabljike mogu omekšati i na kiši zahtijevati potporu. Biljke se sade od ožujka do listopada, na razmaku sadnje oko 40–50 cm, što odgovara približno 4–6 biljaka po m². Otpornost razvijenih busena na mraz u praksi iznosi otprilike do -28 °C. Nakon cvatnje cvjetne se stabljike mogu orezati kako bi se ograničilo samorasijavanje i održao uredan izgled busena. U proljeće se uklanjaju suhi nadzemni dijelovi, a biljka pouzdano tjera i nakon oštrijih zima. Razmnožava se obično dijeljenjem u proljeće ili jesen, odnosno sjetvom. Od bolesti se mogu pojaviti pjegavost lista ili pepelnica pri pregustom sklopu, a od štetnika lisne uši te puževi na mladim biljkama.

Autor: Nikol | Revizija: 6.2. 2026