Ljekovita krvara 'Pink Tanna' - Sanguisorba officinalis 'Pink Tanna' Sanguisorba officinalis 'Pink Tanna'

Detaljan opis proizvoda

Ljekovita krvara 'Pink Tanna' - privlačan kultivar krvare, omiljen zbog nježnih cvjetova i prozračnog rasta. Kultivar 'Pink Tanna' nastavlja nizozemsku rasadničarsku tradiciju i navodi se kao izbor rasadničara Coena Jansena. Oblikuje čvrst busen s prizemnom rozetom neparno perastih listova, sastavljenih od mnogo fino napiljenih listića srednje do tamnozelene boje. Iznad listova ljeti se uzdižu vitke, gipke stabljike koje djeluju lagano i ističu okolne trajnice. Od srpnja do rujna na vrhovima stabljika formiraju se uske ovalne glavice duge približno 3–5 cm, jarko ružičaste, s upadljivim svjetlijim prašnicima. Cvjetovi pružaju nektar i pelud i ubrajaju se među izrazito medonosne biljke kasnog ljeta. Cvat ostaje dekorativan i nakon cvatnje te se lijepo ističe u vazi. U kompozicijama se dobro slaže s ukrasnim travama, sibirskim perunikama, končarama, rudbekijama i mačjom metvicom, gdje stvara nježne okomite naglaske i pokret na vjetru. U zrelosti obično doseže 80–100 cm u visinu i 45–60 cm u širinu, a punu veličinu postiže otprilike za 2–5 godina. Biljka nema trnova ni otrovna svojstva, miris je obično neizražen, a nakon trljanja listova može se osjetiti blagi miris krastavca tipičan za rod.

Uzgoj:  Zahtijeva puno sunce do lagane polusjene i tlo koje i ljeti ostaje svježe. Najprikladnije je ilovasto do glinasto tlo s dobrom zalihom humusa, ali s djelotvornom drenažom kako se zimi voda ne bi zadržavala oko korijena. Preporučeni pH iznosi približno 6,5–8,0, a biljka dobro podnosi i blago lužnata tla. Zalijevanje je važno uglavnom nakon sadnje i tijekom duže suše, a malč od pokošene trave ili komposta pomaže zadržati vlagu i ujednačiti temperaturu tla. Gnojidba je umjerena, jer na prebogatim tlima stabljike mogu omekšati i na kiši zahtijevati potporu. Biljke se sade od ožujka do listopada na razmaku od oko 40–50 cm, što odgovara približno 4–6 biljaka po m². Otpornost dozrelih busenova na mraz u praksi iznosi otprilike do -28 °C. Nakon cvatnje cvjetne stabljike mogu se orezati kako bi se ograničilo samosijanje i očuvao uredan izgled busena. U proljeće se uklanjaju suhi nadzemni dijelovi, a biljka pouzdano tjera i nakon oštrijih zima. Razmnožava se obično dijeljenjem u proljeće ili u jesen, odnosno sjetvom. Od bolesti se pri pregustom sklopu mogu pojaviti pjegavosti listova ili pepelnica, a od štetnika lisne uši te puževi na mladim biljkama.

Autor: Nikol | Revizija: 6.2. 2026