Ljekovita krvara 'Maartjes Merlot' - Sanguisorba officinalis 'Maartjes Merlot' Sanguisorba officinalis 'Maartjes Merlot'

Detaljan opis proizvoda

Ljekovita krvara 'Maartjes Merlot' - privlačan kultivar krvare, cijenjen zbog upečatljivih cvjetova i tamnog lišća. Kultivar 'Maartjes Merlot' vrtni je odabir iz nizozemske rasadničarske tradicije, a u literaturi se pojavljuje i pod radnom oznakom 'DJHC 143'. Tvori trajni busen s prizemnom rozetom neparno perastih, fino napiljenih listova tamnozelene boje. Iz nje izrastaju razgranate, čvrste stabljike koje u vrijeme cvatnje obično dosežu 100–130 cm, a u povoljnim uvjetima i do oko 150 cm. Busen je širok približno 60–90 cm i polagano se širi kratkim podancima. Od kraja lipnja do rujna nosi uske valjkaste glavice duge 3–6 cm sa sitnim tamnim vinskocrvenim cvjetovima i upadljivim prašnicima. Cvjetovi pružaju nektar i pelud pa ih posjećuju pčele, bumbari i leptiri, dok miris nije izražen. Glavice zadržavaju boju i nakon cvatnje, tako da biljka ostaje uočljiva sve do jeseni i dobro se drži u vazi. Vrsta je poznata i iz tradicionalnog travarstva, a podanci sadrže ponajprije tanine i druge fenolne spojeve koji se kod biljaka često proučavaju zbog antioksidativnog potencijala, bez zdravstvenih tvrdnji. U kompozicijama se prirodno povezuje s ukrasnim travama, rudbekijama, končarama ili sibirskim perunikama i stvara nježne okomite naglaske.

Uzgoj:  Zahtijeva puno sunce do blagu polusjenu i tlo koje i ljeti ostaje svježe. Najprikladnije je ilovasto do glinasto tlo s dobrom zalihom humusa, ali s funkcionalnom drenažom kako se zimi voda ne bi zadržavala oko korijena. Preporučeni pH iznosi približno 6,5–8,0, a dobro podnosi i blago lužnata tla. Zalijevanje je važno ponajprije nakon sadnje i tijekom duge suše, a malč od pokošene trave ili komposta pomaže zadržati vlagu i stabilizirati temperaturu tla. Gnojidba je umjerena jer na prebogatim tlima stabljike mogu omekšati i na kiši trebati oslonac. Biljke se sade od ožujka do listopada na razmak sadnje od oko 40–50 cm, što odgovara približno 4–6 biljaka po m². Otpornost razvijenih busena na mraz u praksi se kreće otprilike do -28 °C. Nakon cvatnje cvjetne se stabljike mogu prorezati kako bi se ograničilo samozasijavanje i potaknuo uredan izgled busena. U proljeće se uklanjaju suhi nadzemni dijelovi, a biljka pouzdano tjera i nakon oštrijih zima. Razmnožava se obično dijeljenjem u proljeće ili ujesen, odnosno sjetvom. Od bolesti se pri pregustom sklopu mogu pojaviti pjegavosti lišća ili pepelnica, a od štetnika lisne uši te puževi na mladim biljkama.

Autor: Nikol | Revizija: 6.2. 2026