Ljekovita krvara 'Blackthorn' - Sanguisorba officinalis 'Blackthorn' Sanguisorba officinalis 'Blackthorn'

Detaljan opis proizvoda

Ljekovita krvara 'Blackthorn' - privlačna trajnica iz porodice ruža, rasprostranjena u umjerenom pojasu Euroazije. U prirodi raste na vlažnim livadama, uz izvore i na rubovima močvara, gdje se vlaga izmjenjuje s kratkim prosušivanjem, često i na tlima s većim udjelom kalcija. Kultivar 'Blackthorn' vrtni je izbor, često povezivan s nizozemskim krajobraznim arhitektom Pietom Oudolfom, cijenjen zbog vitkih, tamno purpurnocrvenih cvjetnih glavica i prozračne siluete. Iz prizemne rozete neparno perasto sastavljenih, srednje zelenih listova izrastaju razgranate, čvrste, mjestimice crvenkasto obojene stabljike koje u vrijeme cvatnje dosežu oko 1,2–1,6 m. Širina odraslog busena iznosi 0,5–0,7 m, a biljka se polako širi kratkim podancima. Cvat čine uske valjkaste glavice duge približno 3–6 cm, sastavljene od sitnih cvjetova s upadljivim prašnicima, u boji od vinskocrvene do gotovo crnopurpurne. Od srpnja do rujna pružaju nektar i pelud te ih posjećuju pčele, bumbari i leptiri. Glavice zadržavaju boju i nakon cvatnje, pa biljka ostaje dekorativna sve do jeseni i dobro izgleda i u vazi, a miris nije izražen. U kompozicijama se prirodno povezuje s ukrasnim travama, rudbekijama, končarama, sibirskim perunikama ili drugim krvarama.

Uzgoj:  Traži puno sunce do blage polusjene i tlo koje ostaje svježe i ljeti. Najprikladnije je ilovasto do glinasto tlo s dobrom zalihom humusa, ali s djelotvornom drenažom, kako zimi voda ne bi stajala oko korijena. Preporučeni pH iznosi približno 6,5–8,0, a dobro podnosi i blago lužnata tla. Zalijevanje je važno uglavnom nakon sadnje i tijekom duže suše, a malč od pokošene trave ili komposta pomaže zadržati vlagu i stabilizirati temperaturu tla. Gnojidba je umjerena, jer na prebogatim tlima stabljike mogu omekšati i po kiši trebati potporu. Biljke se sade od ožujka do listopada, na razmak sadnje oko 40–50 cm, što odgovara približno 4–6 biljaka po m². Otpornost dozrelih busena na mraz u praksi iznosi oko -28 °C. Nakon cvatnje cvjetne se stabljike mogu odrezati kako bi se ograničilo osjemenjivanje i očuvao uredan izgled busena. U proljeće se uklanjaju suhi nadzemni dijelovi, a biljka pouzdano kreće i nakon oštrijih zima. Razmnožava se obično dijeljenjem u proljeće ili jesen, odnosno sjetvom. Od bolesti se pri pregustoj sadnji mogu pojaviti pjegavosti lista ili pepelnica, a od štetnika lisne uši te puževi na mladim biljkama.

Autor: Nikol | Revizija: 6.2. 2026