Ljekovita kadulja 'Purpurea' Salvia officinalis 'Purpurea'

Detaljan opis proizvoda

Ljekovita kadulja 'Purpurea' - zimzelen do poluzimzelen kultivar ljekovite kadulje koji spaja uporabnu i ukrasnu vrijednost. U zrelosti doseže oko 40–60 cm visine i 50–70 cm širine te oblikuje kompaktan, gusto razgranat polugrm s djelomično odrvenjelom osnovom. Mladi listovi zasićene su purpurne do vinskocrvene boje, a tijekom sezone prelaze u zelenoljubičaste nijanse sa srebrnastim odsjajem. Listovi su duguljasti, nježno pustenasti i izrazito aromatični, karakterističnog začinskog mirisa i blago gorkog okusa koji se u kuhinji koristi za pripremu mesa, tjestenine i mješavina začinskog bilja. Od svibnja do lipnja iznad lišća izrastaju uspravni klasovi modroljubičastih cvjetova koji privlače pčele i druge oprašivače. Kultivar dolazi do izražaja na gredicama začinskog bilja i šljunčanim gredicama, u mješovitim kompozicijama trajnica te u posudama na terasama. Lijepo se ističe uz vrste srebrnastog lišća, lavande i ukrasne trave. Zahtijeva puno sunce i lagano, dobro propusno tlo s pH vrijednošću oko 6,5–7,5. Ne podnosi dugotrajno prevlaživanje, a sušnije uvjete dobro podnosi. Otpornost na mraz kreće se oko −18 do −20 °C, a u hladnijim područjima preporučuje se zimska zaštita zone korijena. Redovita proljetna rezidba potiče kompaktan rast i obnavlja obojenost listova.

Uzgoj: Zahtijeva puno sunce i tlo koje brzo odvodi vodu, a idealna je šljunčana ili pjeskovita mješavina s drenažom. Odgovara joj pH oko 6,5–8 te topao, prozračan položaj na kojem se listovi nakon kiše brzo osuše. Zalijevanje je potrebno uglavnom nakon sadnje, a nakon ukorjenjivanja dobro podnosi kraću sušu. Dugotrajno zimsko prevlaživanje i teška glinasta tla, naprotiv, uzrokuju trulež korijenova vrata i propadanje biljaka. U našim uvjetima pokazala se uspješnom sadnja na povišene gredice ili u šljunčani malč, a kod uzgoja u posudama važna je zimska zaštita od kiše i izmjene odmrzavanja i mraza. Gnojidba treba biti umjerena, prikladne su male količine komposta ili gnojiva s manjim udjelom dušika kako se listovi ne bi polegli i trunuli. Cvjetne stabljike mogu se ukloniti nakon cvatnje ili već pri pojavi, ako je cilj dulji vijek lisne rozete. Otpornost na mraz na dobro dreniranim tlima navodi se do oko -20 °C, a osjetljivija je na zimsku vlagu nego na mraz. Biljke se najčešće sade od ožujka do listopada, najbolje u zagrijano tlo u proljeće ili na prijelazu ljeta u jesen. Preporučeni razmak sadnje je 45–50 cm, što odgovara oko 4–5 kom. po m². Biljka je obično manje privlačna divljači (srnama i jelenima) i na suhim gredicama dobro izgleda i bez redovite rezidbe.

Autor: Jana | Revizija: 19.2. 2026