Ljekovita kadulja 'Purpurascens' - Salvia officinalis 'Purpurascens' Salvia officinalis 'Purpurascens'

Detaljan opis proizvoda

Ljekovita kadulja 'Purpurascens' - ova trajnica cijenjena je prije svega zbog zelenosivih listova s primjesom ljubičastih tonova. Kultivar 'Purpurascens' ubraja se među tradicionalno uzgajane oblike purpurnog lišća, a cijeni se zbog kontrastne obojenosti mladih izboja. Tvori polugrmić djelomično odrvenjelih izboja, aromatičan i kompaktnog habitusa, visok približno 40–60 cm i širok 40–60 cm. Listovi su izduženo eliptični, nježno pustenasti, u mladosti vinski do ljubičasto obojeni, a s vremenom prelaze u sivozelenu boju. Od lipnja do srpnja iznad listova pojavljuju se klasovi dvousnatih cvjetova u nijansama ljubičaste do lila, koje posjećuju pčele i drugi oprašivači. Jestivi listovi koriste se svježi i sušeni, dobro se slažu s pečenim povrćem, mesom i mahunarkama, a u čaju dolaze do izražaja intenzivna eterična ulja. Aroma i okus ponajprije su povezani sa sadržajem eteričnih ulja, među kojima su primjerice tujon, cineol i kamfor, te s taninima i ružmarinskom kiselinom, koji se u biljkama često istražuju zbog antioksidacijskog potencijala. U vrtnim kompozicijama dobro se uklapa u gredice začinskog bilja, šljunčane nasade mediteranskog tipa, uz rubove staza i u posude, gdje lijepo izgleda uz lavandu, santolinu ili majčinu dušicu.

Uzgoj:  Zahtijeva puno sunce i tlo koje brzo odvodi vodu, a idealna je šljunčana ili pjeskovita mješavina s drenažom. Odgovara joj pH približno 6,5–8 te toplo i prozračno stanište na kojem se listovi nakon kiše brzo osuše. Zalijevanje je potrebno uglavnom nakon sadnje, a nakon ukorjenjivanja dobro podnosi kraću sušu. Dugotrajno zimsko prevlaživanje i teška glinasta tla, naprotiv, uzrokuju trulež korijenova vrata i propadanje biljaka. U uvjetima kontinentalne Hrvatske dobro se pokazala sadnja na povišene gredice ili u šljunčani malč, a kod posuda je važna zimska zaštita od kiše i izmjene odmrzavanja i mraza. Gnojidba treba biti umjerena, prikladne su male količine komposta ili gnojiva s nižim udjelom dušika, kako se biljke ne bi rasipale i trunule. Cvjetne stapke mogu se ukloniti nakon cvatnje, a po potrebi već pri pojavi, ako je cilj dulji vijek lisne rozete. Otpornost na mraz na dobro dreniranim tlima navodi se približno do -20 °C, a osjetljivija je na zimsku vlagu nego na mraz. Biljke se najčešće sade od ožujka do listopada, najbolje u zagrijano tlo u proljeće ili krajem ljeta i početkom jeseni. Preporučeni razmak sadnje je 45–50 cm, što odgovara oko 4–5 kom. po m². Biljka je obično manje privlačna divljači, a na suhim gredicama dobro uspijeva i bez redovitog reza.

Autor: Nikol | Revizija: 5.2. 2026