Ljekovita kadulja 'Aureomaculata' - Salvia officinalis 'Aureomaculata' Salvia officinalis 'Aureomaculata'

Detaljan opis proizvoda

Ljekovita kadulja 'Aureomaculata' - kultivar 'Aureomaculata' šarena je forma koja se često naziva „zlatna kadulja”, a cijeni se ponajprije zbog nepravilno zlatozeleno varijegiranih listova. Biljka oblikuje odrvenjeli, kompaktan polugrm, obično visok 35–45 cm i približno jednako širok. Listovi su nasuprotni, eliptični do obrnuto jajoliki, nježno pustenasti, s lica blago naborani i nakon trljanja izrazito aromatični. Šara se tijekom sezone mijenja od svijetložutih mrlja do toplijih zlatnih tonova, a na suncu je uzorak najjasniji. Od lipnja do srpnja iznad lišća izrastaju kratki klasovi s ljubičastoplavim dvousnatim cvjetovima koji oprašivačima pružaju nektar i pelud. Lišće se upotrebljava svježe i sušeno kao začin, a najmirisnije je prije cvatnje. U tradicionalnom travarstvu kadulja se koristi zbog sadržaja eteričnih ulja i polifenola, uključujući tvari poput tujona, cineola i kamfora, no u vrtu su najvažniji njezin okus i miris. Šarene forme obično su nešto slabijeg rasta od obične zelenolisne kadulje, ali djeluju kao svijetli naglasak u začinskom dijelu vrta, uz šljunčane staze i u posudama na terasi. U kompozicijama se dobro slaže s lavandom i drugim trajnicama koje vole suho, gdje dolazi do izražaja kontrast šarenih listova.

Uzgoj:  Zahtijeva puno sunce i tlo koje brzo odvodi vodu, a idealna je šljunkovita ili pjeskovita mješavina s drenažom. Odgovara joj pH od približno 6,5 do 8 te topao, prozračan položaj na kojem se listovi nakon kiše brzo osuše. Zalijevanje je potrebno uglavnom nakon sadnje, a nakon ukorjenjivanja dobro podnosi sušu. Nasuprot tome, dugotrajno zimsko prevlaživanje i teška glinasta tla dovode do truljenja korijenova vrata i propadanja biljaka. U kontinentalnoj Hrvatskoj pokazala se dobrom sadnja u povišene gredice ili u šljunčani malč, a kod posuda je važna zimska zaštita od kiše i izmjene odmrzavanja i mraza. Gnojidba treba biti umjerena, prikladne su male količine komposta ili gnojiva s manjim udjelom dušika kako se biljka ne bi rasipala i kako lišće ne bi trulilo. Cvjetne stapke mogu se ukloniti nakon cvatnje ili već pri zametanju ako je cilj dulji vijek lisne rozete. Otpornost na mraz u dobro dreniranim tlima navodi se do približno -20 °C, a osjetljivija je na zimsku vlagu nego na mraz. Biljke se najčešće sade od ožujka do listopada, najbolje u zagrijano tlo u proljeće ili na prijelazu ljeta u jesen. Preporučeni razmak sadnje je 45–50 cm, što odgovara oko 4–5 kom. po m². Divljač je obično manje privlači, a u suhim gredicama dolazi do izražaja i bez redovitog reza.

Autor: Nikol | Revizija: 5.2. 2026