Lisnati jaglac - Primula frondosa Primula frondosa

Detaljan opis proizvoda

Lisnati jaglac - planinska kamenjarka s Balkana, prirodno vezana uz hladniju i vlažnu mikroklimu bugarskih planina, gdje naseljava stjenovite pragove i pukotine s trajno prozračnim tlom. U vrtlarskoj praksi uzgaja se kao sadnica Primula frondosa za alpinume i kamene zdjele. U vrtu oblikuje prizemnu rozetu kožastih listova, često prekrivenih finim brašnastim slojem, obično visoku 10–20 cm i široku 15–25 cm. Listovi su okrugli do lopatičasti, cjelovita ruba i čvrste teksture, pa djeluju uredno i izvan sezone. U travnju i svibnju izrastaju čvrste stapke od 15–25 cm koje nose štitac nekoliko ljevkastih cvjetova u lila do ružičastoljubičastim tonovima sa svjetlijim okom. Cvjetovi su rani izvor nektara i peluda, iako se za hladnih proljetnih dana aktivnost oprašivača usredotočuje na podne. Biljka se ističe u alpinumima, na suhozidima, u šljunčanim gredicama i u zdjelama, gdje rozeta stvara zeleni jastučić, a cvjetovi unose meko proljetno svjetlo. U kompozicijama se slaže s kamenikama, gromotuljama, majčinom dušicom, čuvarkućama i nježnim vlasuljama. Kod osjetljivih osoba biljni sok može izazvati kontaktnu iritaciju kože. U vrtovima se često kombinira sa sitnim proljetnim lukovicama, koje produljuju ukrasni učinak bez konkurencije tijekom ljeta.

Uzgoj: Najbolje uspijeva na sunčanom položaju s jutarnjim ili kasnim popodnevnim suncem, odnosno u polusjeni, osobito u toplijim krajevima kontinentalne Hrvatske. Biljci pogoduju zavjetrina i dobro strujanje zraka, kako bi se listovi nakon kiše brzo osušili. Tlo se pokazuje najboljim kad je humusno, ali izrazito propusno, sa šljunkom ili krupnim pijeskom i pH vrijednošću od približno 6,5–7,8, često s udjelom vapnenca. Zalijevanje treba biti redovito u vrijeme ukorjenjivanja i tijekom sušnih razdoblja, no voda ne smije stajati uz korijenov vrat. Biljke se sade od ožujka do listopada, a pri ljetnoj sadnji važna je stalna vlažnost bez prevlaživanja. Razmak sadnje iznosi 20–25 cm, što odgovara približno 12–15 biljaka po m². Gnojidba je umjerena, uglavnom u proljeće, kako bi rozete ostale kompaktne. Nakon cvatnje uklanjaju se ocvale stapke i stari listovi. U posudama se koristi mineralniji supstrat s drenažnim slojem, a presađivanje ili dijeljenje busena provodi se nakon cvatnje svake 3–4 godine. Najčešći problem je zimsko prevlaživanje i trulež korijenova vrata, pa pomažu povišen položaj, malč od šljunka i kod posuda zimski smještaj pod strehu. Odrasle biljke otporne su na mraz do približno -34 °C, a mlade sadnje može štititi lagana zimska zaštita od izmjene mraza i odmrzavanja. Od štetnika se mogu pojaviti puževi golaći, lisne uši ili pipe (Otiorhynchus), a pri dugotrajnoj vlazi i pepelnica. Ljeti pri višim temperaturama biljci odgovaraju polusjena i ravnomjerna, umjerena vlaga. Kod posuda je prednost mogućnost premještanja pod krov zimi, kada višak kiše najviše šteti.

Autor: Nikol | Revizija: 7.1. 2026