Lindheimerova gaura 'Rosy Jane' - Gaura lindheimeri 'Rosy Jane' Gaura lindheimeri 'Rosy Jane'

Detaljan opis proizvoda

Lindheimerova gaura 'Rosy Jane'  - danas se često navodi kao Oenothera lindheimeri. Potječe s juga SAD-a, gdje prirodno raste u Teksasu i Louisiani na otvorenim prerijama i u rijetkim borovim sastojinama, uglavnom na laganim, dobro propusnim tlima. Kultivar 'Rosy Jane' je klon koji se označava i kao 'Harrosy'. Nastao je kao spontana mutacija na biljci 'Siskiyou Pink' i selekcioniran je 2006. godine u rasadniku Hardy’s Plants u Whitchurchu u Velikoj Britaniji, a zaštita kultivara povezana je s patentom PP22290. U uvjetima kontinentalne Hrvatske oblikuje rahli busen, obično visok 60–80 cm i širok 50–70 cm. Listovi su uski do kopljasti, pri listanju često vinsko-purpurnog tona, kasnije zeleni, a na tankim stabljikama djeluju „prozirno“. Od lipnja do listopada na vrhovima izboja postupno se otvaraju cvjetovi široki približno 2–3 cm, s četiri latice i upadljivo istaknutim prašnicima. Iz tamnijih pupoljaka prelaze u bijelu boju s ružičastim rubom, pa se na istoj biljci istodobno mogu vidjeti različite faze obojenosti. Biljka pruža nektar oprašivačima, cvatovi su prikladni i za vazu, a miris je neizražen. Na gredicama se dobro kombinira s ukrasnim travama, kaduljama, ehinacejama i perovskijom jer njezine tanke stabljike nadopunjuju strukturu nasada bez vizualnog zgušnjavanja.

Uzgoj:  Najbolje uspijeva na punom suncu, u toploj, prozračnoj mikroklimi i u zavjetrini, gdje se duge cvjetne stabljike manje lome, a cvatnja traje dulje. Temelj uspjeha je propusno tlo s izvrsnom drenažom jer je zimsko prevlaživanje češći uzrok gubitaka od mraza, a dobro se pokazuje pjeskovito-ilovasti supstrat s primjesom šljunka i pH približno 6,5–7,8. Zalijevanje je važno nakon sadnje i tijekom duge suše, nakon ukorjenjivanja otpornost na sušu je dobra, a višak vode povećava rizik od truleži korijena. Gnojidba se provodi umjereno, u proljeće obično dostaje kompost ili manja doza uravnoteženog gnojiva s nižim udjelom dušika kako se biljke ne bi nepotrebno izdužile. Cvatnja najčešće traje od lipnja do listopada, sadnja se u pravilu provodi od ožujka do listopada, ovisno o vremenu i dostupnosti, a kod jesenske sadnje prednost ima suh i topao položaj. Nakon prvog vala cvatnje stabljike se često skraćuju za otprilike trećinu, što potiče daljnje grananje i nove cvjetove, a glavni rez obično se ostavlja za kraj zime ili rano proljeće. Za malčiranje se bira lagani, pretežno mineralni malč, primjerice šljunak oko korijenova vrata, koji ne zadržava vlagu. Za uzgoj u posudi prikladna je dublja posuda od najmanje 20–30 l s drenažnim slojem i mineralnijim supstratom, a zimi je važno ograničiti prevlaživanje i zaštititi korijenovu grudu od naglog promrzavanja. Otpornost dozrelih biljaka na mraz najčešće se navodi približno od -20 do -23 °C, prema nekim izvorima i do oko -25 °C, pri čemu je presudan suh zimski položaj. Početnicima se preporučuje sadnja u povišenu gredicu ili uz zid, gdje je toplije i suše. Od bolesti se pri zgušnjavanju mogu pojaviti pepelnica i pjegavost lista, pri prevlaživanju trulež korijena, a od štetnika lisne uši i povremeno puževi na mladim biljkama. Preporučeni razmak sadnje je 50–60 cm, što odgovara približno 3–4 biljke po m².

Autor: Kristýna | Revizija: 26.01. 2026