Limunovac Lippia citriodora

Detaljan opis proizvoda

Limunovac - pripada porodici sporiševki i potječe iz toplih krajeva Južne Amerike, osobito iz Argentine, Bolivije i Paragvaja. U Europu je stigao u 17. stoljeću i brzo se proširio kao aromatična i uporabna biljka. Riječ je o listopadnom grmu koji s vremenom odrvenjava i ima blago uspravan habitus. U posudi obično naraste 0,6–1,2 m u visinu i 0,4–0,8 m u širinu, a u toplim krajevima bude i veći. Listovi su uski, kopljasti, dugi 6–10 cm, nasuprotni do raspoređeni u pršljenovima po tri, s vrlo snažnim mirisom limuna koji se oslobađa već pri laganom dodiru. Od srpnja do rujna razvija prozračne metlice sitnih bijelih do svijetloljubičastih cvjetova. Glavnu vrijednost imaju listovi. Okus je čisto limunski, bez kiselosti, s blagim biljnim završetkom. Koriste se svježi i sušeni za čajne mješavine, sirupe, limunade, deserte, voćne salate, marinade za ribu i blage umake. Biljka je cijenjena i u tradicionalnoj fitoterapiji te u parfumeriji. Listovi sadrže eterično ulje u kojem prevladava citral uz druge aromatične tvari, a osim toga i polifenole, primjerice verbaskozid. U vrtnoj kompoziciji lijepo se povezuje s lavandom, majčinom dušicom, ružmarinom i niskim mediteranskim biljem, a u posudama dolazi do izražaja uz terasu ili mjesto za sjedenje.

Uzgoj:  Zahtijeva sunčan, topao i zaštićen položaj u zavjetrini, idealno uz južni zid ili u posudi koja se zimi može premjestiti. Odgovara mu lakše do srednje teško, humusno, dobro propusno i hranjivo tlo s pH oko 6,0–7,5. Trajno prevlažno mjesto otežava dozrijevanje tkiva, zato se preporučuju drenaža i umjereno, ali redovito zalijevanje. Tijekom vegetacije pogoduje mu blaga prihrana i proljetni rez koji potiče gušće grananje i razvoj mladih aromatičnih izboja. Iznošenje van nakon proljetnih mrazeva obično se provodi od svibnja, a premještanje u prostor bez mraza prije prvih jesenskih mrazeva u pravilu u listopadu. Cvjetovi se pojavljuju od srpnja do rujna, glavna berba listova traje od lipnja do rujna, a najjača aroma obično je oko početka cvatnje. Otpornost na mraz je ograničena. Kratkotrajno podnosi otprilike -5 do -7 °C, i to samo na vrlo zaštićenom položaju i u dobro dreniranom tlu, pa se za uobičajeni uzgoj u kontinentalnoj Hrvatskoj smatra biljkom kojoj je potrebno prezimljavanje bez mraza na oko 5–10 °C. Zimi često odbacuje lišće, što je prirodno. Pri prevlaživanju može se pojaviti trulež korijena, a u zatvorenom povremeno lisne uši, štitasti moljci, crveni pauci ili štitaste uši. Biljke se sade na razmaku od otprilike 50–70 cm, odnosno oko 2–4 komada po m².

Autor: Nikol | Revizija: 23.4. 2026