Lijeska 'Tonda Romana' Corylus avellana 'Tonda Romana'

Detaljan opis proizvoda

Lijeska 'Tonda Romana' - dugo uzgajana talijanska sorta, vrlo raširena osobito u regiji Lacij sjeverno od Rima, gdje čini prostrane nasade. U našim uvjetima raste kao umjereno bujan grm visok približno 3–4 m i širok 2–3 m, a u slobodnijoj sadnji s vremenom može doseći i veće dimenzije. Habitus je uspravan do blago raširen, a grm se postupno širi izdancima iz korijena. Grane su elastične i smeđe, a mladi izboji fino pustenasti. Listovi su okruglasto jajasti do široko ovalni, kratko zašiljeni, u osnovi često srcoliki, s izraženom nervaturom i hrapavijom površinom. Tijekom vegetacije lice im je zasićeno zeleno, a u jesen prelaze u žute do žutozelene tonove. Lijeska je jednodomna biljka – na istom grmu razvijaju se muški i ženski cvjetovi. Muški cvjetovi tvore uske žućkaste rese duge oko 3–7 cm, koje se otvaraju vrlo rano u proljeće, obično u veljači i ožujku, i otpuštaju pelud već u vrijeme kad listovi tek počinju tjerati. Ženski cvjetovi sitni su pupovi s nježnim crvenim njuškama, skriveni u pazušcima pupova. Oprašivanje se odvija pretežno vjetrom. Sorta je djelomično samooplodna, no za visok i redovit urod preporučuje se sadnja više biljaka sa sličnim vremenom cvatnje. Kao prikladni oprašivači navode se osobito sorte 'Tonda di Giffoni', 'Mortarella' ili 'Cosford'. Plodovi se razvijaju po 3–5 u zelenim, duboko urezanim ovojima, iz kojih pri dozrijevanju djelomično izviruju. Lješnjaci su okrugli, srednje veliki, sa smeđom, relativno tankom ljuskom i jezgrom koja obično potpuno ispunjava unutrašnjost. Zrelost za konzumaciju nastupa u toplijim područjima kontinentalne Hrvatske na prijelazu kolovoza u rujan, a u hladnijim položajima uglavnom tijekom rujna. Jezgre imaju blago slatkast, pun okus s ugodnom aromom lješnjaka, dobro podnose prženje i u slastičarskim proizvodima zadržavaju oblik. Lješnjaci sadrže visok udio masti s prevlašću nezasićenih masnih kiselina, bjelančevine, vlakna, vitamin E, vitamine skupine B i niz mineralnih tvari (kalij, magnezij, fosfor, kalcij, željezo i druge), pa se smatraju nutritivno vrijednim sastojkom raznolike prehrane. U kuhinji se plodovi koriste za izravnu konzumaciju, u kolačima, kremama, domaćim maslacima od lješnjaka, granoli i slanim jelima.

Uzgoj: Odabire se toplije i sunčano stanište, idealno u nižim i srednjim položajima, zaštićeno od jakog zimskog vjetra. Lijeska podnosi i laganu polusjenu, no za dobro dozrijevanje lješnjaka i redovito zametanje plodova povoljnije je puno sunce. Najbolje uspijeva u dubljim, srednje teškim ilovastim do ilovasto-pjeskovitim tlima bogatim humusom, koja dobro zadržavaju vlagu, ali ne ostaju dugo prevlažna. Optimalni pH kreće se oko 6–7, a na izrazito lužnatim ili prevlažnim tlima rast slabi. Sadnja se obavlja u proljeće (ožujak–travanj) ili u jesen (listopad–studeni), dok je tlo još toplo. Pojedinačni grmovi sade se na razmaku od približno 3–4 m, a za niže slobodne živice može se primijeniti razmak sadnje od 1–1,5 m. Nakon sadnje preporučuje se oko korijena unijeti dobro zreli kompost, tlo malčirati sječkom ili korom te osigurati redovito zalijevanje tijekom prve dvije sezone. Lijeska ima plitak korijenov sustav, pa osjetljivo reagira na ljetnu sušu. Ujednačena vlažnost tla pogoduje veličini plodova i kvaliteti jezgre. Lijeske su otporne na mraz, dobro ukorijenjene biljke podnose pad temperature približno do −25 do −28 °C, a osjetljivija je jedino rana proljetna cvatnja na kasne mrazeve. Grm najbolje rađa na dvogodišnjem i trogodišnjem drvu, zato je rezidba usmjerena na kontinuirano pomlađivanje i održavanje 6–8 jačih nosivih izboja, a prestari ili pregusti izboji uklanjaju se u predproljeće. Od bolesti i štetnika povremeno se mogu pojaviti lisne uši, pipe ili napad ličinki orahove muhe na plodove. Rizik se smanjuje pravodobnim skupljanjem i uništavanjem oštećenih plodova te poticanjem prirodnih predatora. U vrtnoj kompoziciji lijeska se ističe kao soliter u uporabnom dijelu vrta, u jestivoj živici ili u kombinaciji s drugim voćnim grmovima, primjerice meralom, pasjim trnom ili ribizima, gdje stvara stabilan, dugovječan okvir nasada.

Autor: Nikol | Revizija: 2.12.2025

Više na: Upute za uzgoj grmolike lijeske