Lijeska 'Tonda di Giffoni' - kontejner Corylus avellana 'Tonda di Giffoni'

Detaljan opis proizvoda

Lijeska 'Tonda di Giffoni'  - tradicionalna talijanska sorta podrijetlom iz pokrajine Kampanije. U našim uvjetima raste kao umjereno bujan grm visine oko 3–4 m i širine 2–3 m, a s vremenom se širi izdancima iz korijena. Grane su savitljive i smeđe, na mladim izbojima fino pustenaste. Listovi su okruglo jajoliki do široko ovalni, srcoliki pri osnovi, izražene nervature i hrapave površine, s lica zasićeno zeleni, a u jesen požute u toplije tonove. Lijeska je jednodomna biljka – muški cvjetovi tvore uske žućkaste rese duge oko 3–7 cm koje se pojavljuju vrlo rano u proljeće, često već u veljači i ožujku. Ženski cvjetovi sitni su pupovi s crvenim njuškama, skriveni u pazušcima pupova. Oprašivanje se odvija uglavnom vjetrom. Djelomična samooplodnost omogućuje rodnost i pojedinačne biljke, no za visok i redovit urod preporučuje se blizina druge lijeske sličnog vremena cvatnje, primjerice sorte 'Barcelona' ili drugih provjerenih sorata lijeske. Lješnjaci se razvijaju po 3–5 komada u zelenim, duboko urezanim ovojima iz kojih pri dozrijevanju djelomično izviruju. Plodovi su okrugli, srednje veliki, tanke ljuske koja se lako lomi. U toplijim područjima kontinentalne Hrvatske dozrijevaju krajem kolovoza i početkom rujna, a u hladnijim položajima uglavnom u prvoj polovici rujna. Jezgre imaju blago slatkast, pun okus s ugodnom aromom lješnjaka, dobro se prže i zadržavaju oblik u slastičarskim proizvodima. Lješnjaci sadrže visok udio masti s prevlašću nezasićenih masnih kiselina, bjelančevine, vlakna, vitamin E i vitamine B skupine te mineralne tvari poput kalija, magnezija i željeza, zbog čega su vrijedan sastojak raznolike prehrane. U kuhinji se koriste za izravnu konzumaciju, u kolačima, kremama, domaćim maslacima od lješnjaka ili granoli, a prženi i kao ukras deserata.

Uzgoj: Odabire se topliji i sunčan položaj, idealno u nižim i srednjim područjima, zaštićen od jakog zimskog vjetra. Lijeska podnosi i laganu polusjenu, no za dobro dozrijevanje lješnjaka i redovito zametanje plodova povoljnije je puno sunce. Biljka najbolje uspijeva u dubljim, srednje teškim ilovastim do ilovasto-pjeskovitim tlima bogatima humusom, koja dobro zadržavaju vlagu, ali ne ostaju dugotrajno prevlažna. Optimalni pH kreće se oko 6–7, a na izrazito lužnatim ili prevlažnim tlima rast slabi. Sadnja se obavlja u proljeće (ožujak–travanj) ili u jesen (listopad–studeni), dok je tlo još toplo. Pojedinačni grmovi sade se na razmaku od oko 3–4 m, a kod nižih slobodnih živica može se primijeniti razmak sadnje od 1–1,5 m. Nakon sadnje preporučuje se oko korijena unijeti dobro zreli kompost, tlo malčirati sječkom ili korom te osigurati redovito zalijevanje tijekom prve dvije sezone. Lijeska ima plitak korijenov sustav pa osjetljivo reagira na ljetnu sušu. Ujednačena vlažnost tla pogoduje veličini lješnjaka i kvaliteti jezgri. Lijeske su otporne na mraz, dobro ukorijenjene biljke podnose pad temperature otprilike do −25 do −28 °C, a osjetljivija je samo rana proljetna cvatnja na kasne mrazeve. Grm najbolje rađa na dvogodišnjem i trogodišnjem drvu, stoga je rez usmjeren na kontinuirano pomlađivanje i održavanje 6–8 jačih nosivih izboja. Ostarjeli ili pregusti izboji uklanjaju se u predproljeće. Od bolesti i štetnika povremeno se mogu pojaviti lisne uši, pipe ili napad plodova ličinkama lješnikara, a rizik se smanjuje pravovremenim skupljanjem i uništavanjem oštećenih plodova te poticanjem prirodnih predatora. U vrtnoj kompoziciji lijeska se ističe kao soliter u uporabnom dijelu vrta, u jestivoj živici ili u kombinaciji s drugim voćnim grmovima, primjerice meralom, pasjim trnom ili ribizima, gdje čini stabilan i dugovječan kostur nasada.

Autor: Nikol | Revizija: 2.12.2025

Više na: Upute za uzgoj lijeske