Lijeska 'Lombardska crvena' Corylus maxima 'Purpurea'

Detaljan opis proizvoda

Lijeska 'Lombardska crvena' - u vrtnoj se praksi ubraja među ukrasne crvenolisne oblike lijeske, često navođene i kao Corylus maxima 'Purpurea'. Podrijetlo sorte nastavlja se na uzgajane „lombardske“ lijeske iz područja sjeverne Italije, odakle su se krupni lješnjaci proširili u europske vrtove. Riječ je o samooplodnom višedebelnom grmu do malom stablu koje u zrelosti obično doseže oko 3–5 m visine i sličnu širinu te tijekom nekoliko godina razvija gušću krošnju. Najveći ukras je lišće: mladi listovi tjeraju brončano do vinskocrveno, široko su jajasti, dugi 6–12 cm, fino pilasti i na svjetlu se najljepše oboje. Ljeti mogu djelomično pozelenjeti, a ujesen prelaze u žute do toplih smećkastih tonova. Već u veljači i ožujku pojavljuju se duge rese koje na golim granama djeluju dekorativno i ujedno pružaju pelud. Plod su jestivi lješnjaci u zelenoj ovojnici, najčešće promjera oko 2 cm, koji u našim uvjetima obično dozrijevaju u rujnu. Grm je prikladan kao soliter, za mješovite živice i za uporabni dio vrta. U kompoziciji se dobro slaže s drijenom, meralom, hudikom ili višim trajnicama svijetlih tonova, primjerice iglicama, Actaea ili ukrasnim travama, koje ističu tamno lišće.

Uzgoj: Odabire se toplije i sunčano stanište, idealno u nižim i srednjim položajima, zaštićeno od jakog zimskog vjetra. Lijeska podnosi i laganu polusjenu, no za dobro dozrijevanje lješnjaka i redovit urod puno sunce je povoljnije. Najbolje uspijeva u dubljim, srednje teškim ilovastim do pjeskovito-ilovastim tlima bogatim humusom, koja dobro zadržavaju vlagu, ali ne ostaju dugo prevlažna. Optimalni pH kreće se oko 6–7, a na izrazito lužnatim ili prevlažnim tlima rast slabi. Sadnja se obavlja u proljeće (ožujak–travanj) ili ujesen (listopad–studeni), dok je tlo još toplo. Pojedinačni grmovi sade se na razmaku od oko 3–4 m, a za niže slobodne živice može se primijeniti razmak sadnje od 1–1,5 m. Nakon sadnje preporučuje se oko korijena unijeti dobro zreo kompost, tlo malčirati sječkom ili korom te osigurati redovito zalijevanje tijekom prve dvije sezone. Lijeska ima plitak korijenov sustav pa osjetljivo reagira na ljetnu sušu. Ujednačena vlažnost tla potiče krupnoću lješnjaka i kvalitetu jezgri. Što se tiče otpornosti na mraz, lijeske su otporne, a dobro ukorijenjene biljke podnose pad temperature do približno −25 do −28 °C, dok je osjetljivija samo rana proljetna cvatnja na kasne mrazeve. Grm najbolje rađa na dvogodišnjem i trogodišnjem drvu, stoga je rez usmjeren na postupno pomlađivanje i održavanje 6–8 jačih nosivih izboja, a prestari ili pregusti izboji uklanjaju se u predproljeće. Od bolesti i štetnika povremeno se mogu pojaviti lisne uši, pipe ili napad ličinki orahove muhe na plodove, a rizik se smanjuje pravodobnim skupljanjem i uništavanjem oštećenih plodova te poticanjem prirodnih predatora. U vrtnoj kompoziciji lijeska se ističe kao soliter u uporabnom dijelu vrta, u jestivoj živici ili u kombinaciji s drugim voćnim grmovima, primjerice meralom, pasjim trnom ili ribizom, gdje tvori stabilan, dugovječan okvir sadnje.

Više na: Upute za uzgoj grmolikih lijeski

Autor: Nikol | Revizija: 21.1. 2026