Lijeska 'Lombardska crvena' - kontejner Corylus avellana 'Lombardská červená'

Detaljan opis proizvoda

Lijeska 'Lombardska crvena' - u vrtnoj se praksi ubraja u ukrasne crvenolisne oblike lijeske, koje se često navode i kao Corylus maxima 'Purpurea'. Podrijetlo kultivara nastavlja se na uzgajane „lombardske“ lijeske iz sjeverne Italije, odakle su se krupnoplodne lijeske proširile u europske vrtove. Riječ je o višedebelnom grmu ili malom stablu koje u zrelosti obično doseže oko 3–5 m visine i sličnu širinu te tijekom nekoliko godina razvija gušću krošnju. Najveći ukras je lišće: mladi listovi tjeraju brončano do vinskocrveno, široko su jajasti, dugi 6–12 cm, fino pilasti i najljepšu boju dobivaju na svjetlu. Ljeti mogu djelomično pozelenjeti, a u jesen prelaze u žute do toplih smećkastih tonova. Već od veljače do ožujka pojavljuju se duge rese, koje na golim granama djeluju dekorativno i ujedno pružaju pelud. Plodovi su jestivi lješnjaci u zelenom ovoju, najčešće promjera oko 2 cm, koji u našim uvjetima obično dozrijevaju u rujnu. Grm je prikladan kao soliter, za mješovite živice i za uporabni dio vrta. U kompoziciji se dobro slaže s drijenom, meralom, hudikom ili s višim trajnicama svijetlih tonova, primjerice s iglicama, akteom (Actaea) ili ukrasnim travama, koje ističu tamno lišće.

Uzgoj: Bira se topliji i sunčan položaj, idealno u nižim i srednjim nadmorskim visinama, zaštićen od jakog zimskog vjetra. Lijeska podnosi i laganu polusjenu, no za dobro dozrijevanje lješnjaka i redovit urod povoljnije je puno sunce. Najbolje uspijeva u dubljim, srednje teškim ilovastim do pjeskovito-ilovastim tlima bogatima humusom, koja dobro zadržavaju vlagu, ali ne ostaju dugotrajno prevlažna. Optimalni pH kreće se oko 6–7, a na izrazito lužnatim ili prevlažnim tlima rast slabi. Sadnja se provodi u proljeće (ožujak–travanj) ili u jesen (listopad–studeni), dok je tlo još toplo. Pojedinačni grmovi sade se na razmaku od približno 3–4 m, a kod nižih slobodnih živica može se primijeniti razmak sadnje 1–1,5 m. Nakon sadnje preporučuje se oko korijena unijeti dobro zreli kompost, tlo malčirati sječkom ili korom te prve dvije sezone osigurati redovito zalijevanje. Lijeska ima plitak korijenov sustav pa osjetljivo reagira na ljetnu sušu. Ujednačena vlažnost tla pogoduje veličini lješnjaka i kvaliteti jezgri. Lijeske su otporne na mraz, dobro ukorijenjene biljke podnose pad temperature približno do −25 do −28 °C, a osjetljivija je samo rana proljetna cvatnja na kasne mrazeve. Grm najbolje rađa na dvogodišnjem i trogodišnjem drvu, stoga je rez usmjeren na postupno pomlađivanje i održavanje 6–8 jačih nosivih izboja, a ostarjeli ili pregusti izboji uklanjaju se u kasnu zimu. Od bolesti i štetnika povremeno se mogu pojaviti lisne uši, pipe ili napad ličinki orahove muhe na plodove, a rizik se smanjuje pravodobnim skupljanjem i uništavanjem oštećenih plodova te poticanjem prirodnih neprijatelja. U vrtnoj kompoziciji lijeska se ističe kao soliter u uporabnom dijelu vrta, u jestivoj živici ili u kombinaciji s drugim voćnim grmovima, primjerice meralom, pasjim trnom ili ribizom, gdje tvori stabilnu, dugovječnu okosnicu nasada.

Više na: Upute za uzgoj grmolikih lijeski

Autor: Nikol | Revizija: 5.6. 2026