Lijeska 'Halski div' Corylus avellana 'Hallesche Riesennuss'

Detaljan opis proizvoda

Lijeska 'Halski div' - stara europska sorta obične lijeske, u inozemnim katalozima navedena kao 'Hallesche Riesennuss', Hall's Giant, Géant de Halle ili Bollwiller. Podrijetlo se povezuje s njemačkim područjem, a u voćnjacima se uzgaja zbog krupnih lješnjaka, pouzdane rodnosti i dobre otpornosti na hladnoću. Grm raste bujno, s više debala, široko uspravno do raširenog habitusa, u vrtovima obično doseže 4–6 m visine i 3–4 m širine, a u vrlo povoljnim uvjetima može biti i viši. Godišnji prirast iznosi oko 20–30 cm. Listovi su široko jajasti do okrugli, dugi 6–12 cm, pilasta ruba, ljeti zasićeno zeleni, a u jesen žuti do narančastožuti. Cvjeta vrlo rano, najčešće od veljače do travnja. Muški cvjetovi tvore viseće žute rese, a sitni ženski cvjetovi otkrivaju se po crvenim njuškama. Oprašivanje obavlja vjetar. Sorta je djelomično samooplodna, no za veći i redovitiji urod preporučuje se druga lijeska istog ili preklapajućeg vremena cvatnje, primjerice 'Webbova', 'Lombardska bijela', 'Nottinghamska', 'Cosford' ili samonikla Corylus avellana u blizini. Lješnjaci dozrijevaju od sredine rujna do listopada. Krupni su, smeđi, kuglasti do blago izduženi, čvršće ljuske i slatke, ugodno orašaste jezgre. Pogodni su za jelo u svježem stanju, sušenje, prženje, pečenje, kolačiće, kremu, granolu, maslac od orašastih plodova i dugotrajno skladištenje. Jezgre sadrže ulja, bjelančevine, vlakna, vitamin E, vitamine B skupine, magnezij i kalij.

Uzgoj: Odabire se toplije i sunčano stanište, idealno u nižim i srednjim položajima, zaštićeno od jakog zimskog vjetra. Lijeska podnosi i laganu polusjenu, no za dobro dozrijevanje lješnjaka i redovito zametanje plodova povoljnije je puno sunce. Najbolje uspijeva u dubljim, srednje teškim ilovastim do ilovasto-pjeskovitim tlima bogatim humusom, koja dobro zadržavaju vlagu, ali ne ostaju dugo prevlažna. Optimalni pH kreće se oko 6–7, a na izrazito lužnatim ili prevlažnim tlima rast slabi. Sadnja se obavlja u proljeće (ožujak–travanj) ili u jesen (listopad–studeni), dok je tlo još toplo. Pojedinačni grmovi sade se na razmaku od oko 3–4 m, a za niže slobodne živice može se primijeniti razmak sadnje 1–1,5 m. Nakon sadnje preporučuje se oko korijena unijeti dobro zreo kompost, tlo malčirati sječkom ili korom te osigurati redovito zalijevanje tijekom prve dvije sezone. Lijeska ima plitak korijenov sustav pa osjetljivo reagira na ljetnu sušu. Ujednačena vlažnost tla pridonosi krupnoći lješnjaka i kvaliteti jezgri. Kad je riječ o otpornosti na mraz, lijeske su otporne, a dobro ukorijenjene biljke podnose pad temperature do približno −25 do −28 °C, dok je osjetljivija samo rana proljetna cvatnja na kasne mrazeve. Grm najbolje rađa na dvogodišnjem i trogodišnjem drvu, stoga je rez usmjeren na postupno pomlađivanje i održavanje 6–8 jačih nosivih izboja, a prestari ili pregusti izboji uklanjaju se u predproljeće. Od bolesti i štetnika povremeno se mogu pojaviti lisne uši, rilaši ili napad ličinki lješnikova pipca na plodove, a rizik se smanjuje pravovremenim skupljanjem i uništavanjem oštećenih plodova te poticanjem prirodnih predatora. U vrtnoj kompoziciji lijeska se ističe kao soliter u voćnjaku, u jestivoj živici ili u kombinaciji s drugim voćnim grmovima, primjerice meralom, pasjim trnom ili ribizima, gdje tvori stabilan i dugovječan kostur sadnje.

Više na: Upute za uzgoj grmolikih lijeski

Autor: Nikol | Revizija: 2.7. 2026