Libanonski cedar var. stenocoma Cedrus libani var. stenocoma

Detaljan opis proizvoda

Libanonski cedar var. stenocoma - zimzeleno crnogorično stablo podrijetlom iz planina Taurus i Antitaurus u jugozapadnoj Turskoj, gdje raste na višim nadmorskim visinama, na kamenitim padinama s dugotrajnim snježnim pokrivačem. Zahvaljujući tom podrijetlu smatra se otpornijim i uspravnijim oblikom libanonskog cedra koji dulje zadržava uzak, pravilan habitus. Krošnja je u mladosti stožasta do stupasta, a grane su krute i pretežno vodoravno odmaknute od debla. Iglice rastu u snopićima na kratkim izbojima (brahiblastima), duge su 1,5–3 cm, čvršće, tamnozelene do sivozelene. Muški češeri pojavljuju se krajem ljeta i u jesen, a nakon oprašivanja postupno se razvijaju uspravni češeri dugi 6–10 cm koji pri dozrijevanju poprimaju svijetlosmeđe tonove. U vrtu djeluje kao soliter mirne geometrije i lijepo se slaže s bukvama, javorima, borovima te s travama i šljunčanim nasadima, gdje do izražaja dolazi kontrast iglica i kamena. U usporedbi s uobičajenim oblikom Cedrus libani raste u pravilu sporije i kompaktnije, što olakšava njegovo uklapanje u privatne vrtove. Češeri dozrijevaju postupno tijekom druge sezone i raspadaju se na stablu, pa se cijeli češeri na tlu obično ne nalaze.

Libanonski cedar - ovo je rijetko i plemenito crnogorično stablo bogate povijesti. Potječe iz planina Libanona i okolnih područja Bliskog istoka. Može narasti do visine od oko 25–40 metara, s karakterističnom stožastom ili piramidalnom krošnjom. Vizualno dominira zahvaljujući ravnim i ravnomjerno raširenim granama koje mu daju veličanstven izgled. Iglice su kratke, tamnozelene i složene u snopiće na krajevima grana. Tvrde su i oštre te tvore gust zeleni baldahin. Libanonski cedar poznat je i po prepoznatljivom ugodnom mirisu koji se širi kada se protrljaju iglice ili grane. Cijenjen je zbog povijesne vrijednosti, plemenitosti i izrazite estetike. U vrtnoj arhitekturi koristi se kao soliter na većoj travnatoj površini ili ispred ruba nasada drugih drvenastih biljaka, osobito u prostranim parkovima i vrtovima, gdje može biti dominantan element krajobraznog oblikovanja. Svojim impozantnim izgledom unosi u prostor osjećaj dostojanstva i plemenitosti.

Uzgoj: Zahtijeva sunčan položaj na kojem iglice dobivaju najljepšu boju, a krošnja postaje čvrsta. Podnosi i laganu polusjenu, ali ondje raste sporije. Najbolje uspijeva u dubljem, propusnom, srednje teškom tlu, idealno blago kiselom do neutralnom (pH 6,0–7,0). Ne podnosi teška, prevlažna i trajno vlažna tla, no nakon ukorjenjivanja vrlo dobro podnosi sušu i toplinu. Zalijevanje je važno uglavnom u prvim godinama nakon sadnje. Kada se dobro ukorijeni, cedar je vrlo otporan na sušu i ubraja se među četinjače koje je najbolje podnose. Gnojidba obično nije potrebna jer je dovoljno kvalitetno tlo, a mladim se stablima u proljeće može dodati blago gnojivo za četinjače. Otpornost na mraz je srednja, obično oko –20 do –23 °C. U hladnijim područjima mlade biljke mogu promrzavati, pa se preporučuje zaštićen, topao položaj. Starija stabla su otpornija. Cedar je općenito otporan na bolesti, no može biti osjetljiv na dugotrajno prevlaživanje i teška tla. Rez se uobičajeno ne provodi jer stablo ima prirodno lijep habitus. Uklanjaju se samo suhe ili oštećene grane. Oblikovanje rezom nije prikladno.

Autor: Nikol | Revizija: 24.2. 2026