Leukotoja 'Zeblid' Leucothoe 'Zeblid'

Detaljan opis proizvoda

Leukotoja 'Zeblid' - zimzeleni grm sa šumskih padina i iz klanaca Sjeverne Amerike, gdje raste u humusnom, prirodno kiselom tlu i u raspršenom svjetlu. Kultivar Leucothoe fontanesiana 'Zeblid', koji se često prodaje pod trgovačkim imenom 'Scarletta', nastao je oplemenjivanjem u SAD-u i patentiran je 1984. godine. Njegov autor Alex J. Zebehazy težio je kompaktnom rastu, boji mladih listova i dobroj podnošljivosti sjene. Grm oblikuje gust, lučno raširen habitus, u vrtovima obično visok 0,6–1 m i širok 0,8–1,2 m. Listovi su kožasti, usko kopljasti i sjajni, često dugi 6–10 cm. U proljeće tjeraju brončano do tamnocrveno, ljeti pozelene, a od jeseni do kraja zime prelaze u tonove vina i bronce. U svibnju i lipnju duž izboja se pojavljuju sitni bijeli, vrčasti cvjetovi u kratkim grozdovima, uglavnom bez izraženog mirisa, ali ih ipak rado posjećuju oprašivači. RHS je ovaj kultivar uvrstio među drvenaste biljke nagrađene priznanjem Award of Garden Merit. U vrtnim kompozicijama 'Zeblid' se koristi kao drvenasta pokrivačica tla za polusjenu i sjenu ispod rododendrona i pierisa, a lijepo se slaže s papratima i hostama (hostama). Ističe se i u posudama, gdje unosi boju i u razdoblju bez cvjetova. Zimi listovi zadržavaju tamni vinski ton pa grm djeluje kao živa obojena mrlja i na pozadini četinjača ili šimšira. Rast je sporiji, a oblik ostaje uredan i bez oblikovanja rezom.

Uzgoj: Biljci odgovaraju polusjena do sjena, zaštićena zavjetrina i ravnomjerno vlažno tlo. U hladnijim područjima kontinentalne Hrvatske podnosi i sunce, ako se supstrat ne isušuje, a korijenje je zasjenjeno malčem. Najbolje uspijeva u propusnoj, humusnoj zemlji kisele reakcije, približno pH 4,5–6,0. Na vapnenastim tlima može se pojaviti kloroza i slabije obojenje, stoga se preporučuje poboljšati tlo kompostom od lišća i kompostiranom korom ili biljku uzgajati u posudi u supstratu za acidofilne biljke. Zalijevanje se provodi redovito, ali bez trajnog prevlaživanja, koje povećava rizik od bolesti korijena. Proljetna gnojidba gnojivima za acidofilne biljke potiče razvoj novih izboja i intenzitet boje, a dobro djeluje i svakogodišnje malčiranje. Rez obično nije potreban, nakon cvatnje uklanjaju se samo oštećene ili nepravilno izbočene grane. Biljke u kontejneru sade se od ožujka do studenoga. Nakon ukorjenjivanja otpornost na mraz navodi se oko -25 °C, a pri golomrazici pomažu zimsko zasjenjivanje i dobro zalijevanje prije smrzavanja tla. Biljka je uglavnom otporna, a pri uzgoju u posudama ponekad se javljaju oštećenja od pipa (Otiorhynchus). Pri sadnji kao pokrivačica tla računa se s približno 3 biljke po m², a u redu razmak sadnje iznosi oko 60–70 cm. U sušnijim zimama može doći do sušenja rubova listova, stoga su važni zavjetrina i malč koji štiti korijenov vrat.

Autor: Nikol | Revizija: 15.12.2025