Leukotoe 'Curly Red' Leucothoe axillaris 'Curly Red'

Detaljan opis proizvoda

Leukotoe 'Curly Red' - zimzeleni, niski kultivar pazušne leukotoe iz porodice vrjesova (Ericaceae). Vrsta potječe s jugoistoka Sjedinjenih Američkih Država, gdje raste u vlažnim šumama, na rubovima močvara i u humusnim kiselim tlima. Sam kultivar pronađen je u nizozemskom Boskoopu kao spontana mutacija kultivara 'Scarletta' i povezuje se s imenom Rona van Opstala. U europskim uzgojnim izvorima navodi se i nagrada s Plantariuma 2003. Kultivar oblikuje gusto razgranat, kompaktan do blago pokrivački grmić, u zrelosti obično visok 0,3–0,6 m i širok 0,4–0,6 m. Raste sporo i više u širinu. Glavni su mu ukras sitni, čvrsti, sjajni i upadljivo uvijeni listovi koji djeluju plastično i ostaju dekorativni tijekom cijele godine. Tjeraju u crvenim do brončanim tonovima, ljeti prelaze u tamnozelenu, a dolaskom hladnijeg vremena poprimaju zasićenu crvenu, vinsku do purpurnu boju. U svibnju do početka lipnja pojavljuju se sitni bijeli, vrčasti do zvonasti cvjetovi u povijenim grozdovima. Kod ovog kultivara glavni učinak nisu cvjetovi, nego lišće i kompaktan oblik. U vrtu se dobro kombinira s pierisima, skimijama, papratima, heuherama, hostama, astilbama i niskim rododendronima. Pogodan je i za posude, nasade u podrastu te rubove vrištinskih dijelova vrta. Kao i kod drugih leukotoa, treba računati s otrovnošću ako se biljka proguta.

Uzgoj: Biljci odgovaraju polusjena do sjena, zaštićena zavjetrina i ravnomjerno vlažno tlo. U hladnijim područjima kontinentalne Hrvatske podnosi i sunce, ako supstrat ne presušuje, a korijenje je zasjenjeno malčem. Najbolje uspijeva u propusnoj, humusnoj zemlji kisele reakcije, približno pH 4,5–6,0. Na vapnenastim tlima može se pojaviti kloroza i slabije obojenje, stoga je preporučljivo tlo poboljšati lisnatim kompostom i kompostiranom korom ili biljku uzgajati u posudi sa supstratom za acidofilne biljke. Zalijevanje se provodi redovito, ali bez trajnog prevlaživanja, koje povećava rizik od bolesti korijena. Proljetna gnojidba gnojivima za acidofilne biljke potiče rast novih izboja i intenzitet boje, a dobro djeluje i redovito godišnje malčiranje. Rez obično nije potreban, nakon cvatnje uklanjaju se samo oštećene ili nepravilno izbočene grane. Biljke iz kontejnera sade se od ožujka do studenoga. Nakon ukorjenjivanja otpornost na mraz navodi se oko -25 °C, a u golomrazici pomažu zimsko zasjenjivanje i dobro zalijevanje prije smrzavanja tla. Biljka je uglavnom otporna, pri uzgoju u posudama ponekad se pojavljuju štete od pipa (Otiorhynchus). Pri sadnji kao pokrivačica tla računa se s približno 3 biljke po m², a u redu razmak sadnje iznosi oko 60–70 cm. Tijekom suših zima može doći do sušenja rubova listova, stoga su važni zavjetrina i malč koji štiti korijenov vrat.

 Autor: Nikol | Revizija: 1.4. 2026