Lawsonov pačempres 'Wissel's Saguaro' Chamaecyparis lawsoniana 'Wissel's Saguaro'

Detaljan opis proizvoda

Lawsonov pačempres 'Wissel's Saguaro' - upečatljiv zimzeleni kultivar nizozemskog podrijetla. Nastao je kao vještičja metla na kultivaru 'Wisselii', koju je J. B. A. Dekker otkrio u Mijdrechtu 1962. godine. U širi rasadnički asortiman ušao je kasnije, a ime je dobio po sličnosti svojih grana s krakovima stupastog kaktusa saguaro. Raste usko uspravno i umjereno brzo, otprilike 15–20 cm godišnje. Nakon 10 godina doseže oko 2 m visine i 0,5–0,7 m širine, a u starosti obično 4–6 m visine i oko 1 m širine. Glavni vrh raste prema gore, dok se kraće bočne grane najprije odmiču od debla, a zatim se nepravilno savijaju prema gore, čime nastaje karakteristična silueta nalik kandelabru. Lišće je gusto, fino, ljuskasto, modrozeleno do sivoplavo i ukrasno tijekom cijele godine. Sitni češeri imaju sporedno značenje. Kultivar dolazi do izražaja prije svega kao soliter, uz ulaz u kuću, u modernim i japanski oblikovanim vrtovima, uz vodene elemente ili ondje gdje je potreban izražen vertikalni element koji zauzima malo tlocrtnog prostora. Zbog nepravilnog grananja nije prikladan za klasičnu gustu živicu.

Lawsonov pačempres - četinjača podrijetlom iz zapadnih dijelova SAD-a, vrlo omiljena u vrtlarstvu zbog elegantnog izgleda, gustog lišća i širokog izbora kultivara različitih oblika i boja iglica. Ova je vrsta poznata po razmjerno brzom rastu i velikoj varijabilnosti, što omogućuje njezinu primjenu u različitim tipovima vrtova i krajobraznih uređenja. U prirodnim uvjetima Lawsonov pačempres doseže visinu do 30 metara, no u vrtovima obično ostaje manji – od kompaktnih patuljastih oblika do srednje velikih stabala visokih oko 10–15 metara. Iglice su ljuskaste, mekane, često raspoređene u pravilnim redovima te mogu biti zelenih, modrozelenih ili žutozelenih nijansi, ovisno o kultivaru. Lawsonov pačempres koristi se kao soliterno stablo, u živicama, skupnoj sadnji i kao dio kompozicija četinjača. Zahvaljujući svojoj varijabilnosti prikladan je za veće vrtove, ali i za gradske nasade i parkove. Jednostavno održavanje i privlačan izgled čine ga omiljenim izborom vrtlara koji traže ukrasnu i pritom razmjerno brzorastuću četinjaču.

Uzgoj:  Najprikladniji je sunčan položaj do lagane polusjene, idealno u zavjetrini, jer isušujući vjetar povećava opasnost od sušenja vrhova izbojaka, a zimsko sunce u veljači i ožujku može pojačati isparavanje. Najbolje se pokazuje dublje, humusno i dobro propusno tlo s pH vrijednošću otprilike 5,0–6,5, bez dugotrajnog prevlaživanja. U težim tlima preporučuje se drenažni sloj i dodatak krupnijeg pijeska ili šljunka. Zalijevanje je važno osobito u prve dvije godine te zimi tijekom golomrazice, kada se zimzelene drvenaste biljke lako isušuju. Dovoljna je umjerena gnojidba, najbolje sporotopivim gnojivom za ukrasne drvenaste biljke u proljeće, po potrebi uz kompost kao malč. Rez obično nije potreban, a eventualno skraćivanje izbojaka provodi se u proljeće i samo do zelenog dijela, kako ne bi ostale gole grančice. Uzgoj u posudi moguć je kod mlađih biljaka, posuda treba imati dobru drenažu, a zimi se korijenova gruda štiti izolacijom. Otpornost na mraz dozrelih biljaka u našim uvjetima iznosi otprilike do -25 °C, a mladim nasadima pogoduju malčiranje i zimsko zasjenjivanje. Najčešći je rizik trulež korijena uzrokovana fitoftorom u stalno mokrom tlu, a od štetnika se pri suhom zraku mogu pojaviti grinje (crveni pauci) i štitaste uši. Za soliternu sadnju preporučuje se razmak sadnje od otprilike 1,5–2,5 m, ovisno o ciljanoj širini.

Autor: Kristýna | Revizija: 07.09. 2026