Lawsonov pačempres 'Pendula' Chamaecyparis lawsoniana 'Pendula'

Detaljan opis proizvoda

Lawsonov pačempres 'Pendula' - potječe iz vlažnih, maglovitih šuma jugozapadnog Oregona i sjeverne Kalifornije, gdje raste na padinama i u dolinama sa svježijim ljetima i kiselim, kamenitim tlima. Kultivar 'Pendula' žalosni je oblik s uspravnim vrhom i bočnim granama koje se lučno savijaju i na krajevima se spuštaju u nježne zavjese. Habitus je prirodno uzak i s godinama se tek postupno širi, što olakšava sadnju i u manjim vrtovima. Ljuskaste iglice tamnozelene su do plavozelene, u ravnini grančica tvore spljoštene lepeze, a pri trljanju blago smolasto mirišu. U proljeće, u ožujku i travnju, pojavljuju se sitni muški češeri, a nakon oprašivanja mogu dozrijeti mali, kuglasti češeri promjera oko 8–10 mm. U zrelosti u vrtovima obično doseže visinu oko 8–10 m uz širinu 2–3 m, a u prvih 10 godina otprilike 2–4 m, ovisno o položaju. Prirodno djeluje uz vodene elemente, na padini i kao okomiti naglasak uz terasu ili ulaz, gdje dolazi do izražaja kontrast nježnih povijenih grana i čvršćih oblika. U kompoziciji se lijepo slaže s rododendronima, vrijeskom, papratima, ukrasnim travama i trajnicama za sjenu poput hosta, heuhera i bergenija.

Lawsonov pačempres - četinjača podrijetlom iz zapadnih dijelova SAD-a, vrlo omiljena u vrtlarstvu zbog elegantnog izgleda, gustog lišća i širokog izbora kultivara različitih oblika i boja iglica. Ova je vrsta poznata po razmjerno brzom rastu i raznolikosti, što omogućuje njezinu primjenu u različitim tipovima vrtova i krajobraznih uređenja. U prirodi Lawsonov pačempres doseže visinu do 30 metara, no u vrtovima obično ostaje manji – od kompaktnih patuljastih oblika do srednje velikih stabala visine oko 10–15 metara. Iglice su ljuskaste, mekane, često raspoređene u pravilnim redovima, a ovisno o kultivaru mogu biti zelene, plavozelene do žutozelene. Lawsonov pačempres koristi se kao soliter, u živicama, skupnim sadnjama i kao dio kompozicija s četinjačama. Zbog svoje raznolikosti prikladan je za veće vrtove, ali i za gradske vrtove i parkove. Zahvaljujući nezahtjevnom održavanju i privlačnom izgledu omiljen je izbor vrtlara koji traže dekorativnu, a ujedno razmjerno brzorastuću četinjaču.

Uzgoj: Najprikladniji je sunčan položaj do lagane polusjene, idealno u zavjetrini, jer isušujući vjetar povećava opasnost od sušenja vrhova izbojaka, a zimsko sunce u veljači i ožujku može pojačati isparavanje. Najbolje se pokazuje dublje, humusno i dobro propusno tlo s pH vrijednošću otprilike 5,0–6,5, bez dugotrajnog prevlaživanja. U težim tlima preporučuje se drenažni sloj i dodatak krupnijeg pijeska ili šljunka. Zalijevanje je važno osobito u prve dvije godine te zimi tijekom golomrazice, kada se zimzelene drvenaste biljke lako isušuju. Dovoljna je umjerena gnojidba, najbolje u proljeće sporotopivim gnojivom za ukrasne drvenaste biljke, po potrebi uz kompost kao malč. Rez obično nije potreban, a eventualno skraćivanje izbojaka provodi se u proljeće i samo do zelenog dijela kako ne bi ostale gole grančice. Uzgoj u posudi moguć je kod mlađih biljaka, posuda treba imati dobru drenažu, a zimi se korijenova gruda štiti izolacijom. Otpornost dobro razvijenih biljaka na mraz u našim uvjetima iznosi otprilike do -25 °C, a mladim sadnicama pogoduju malč i zimsko zasjenjivanje. Najčešća opasnost je trulež korijena uzrokovana fitoftorom u trajno mokrom tlu, a od štetnika se pri suhom zraku mogu pojaviti crveni pauci i štitaste uši. Za sadnju kao soliter preporučuje se razmak sadnje oko 1,5–2,5 m, ovisno o ciljanoj širini.

Autor: Kristýna | Revizija: 16.01. 2026