Lavanda uskolisna 'Rosea' - Lavandula angustifolia 'Rosea' Lavandula angustifolia 'Rosea'

Detaljan opis proizvoda

Lavanda uskolisna 'Rosea' - ubraja se među ružičasto cvatuće kultivare nastale iz prirodnih populacija mediteranske engleske lavande. U prirodi raste na kamenitim vapnenastim padinama južne Europe, u siromašnim tlima koja se brzo prosušuju, na punom suncu, što se odražava i na njezine zahtjeve u vrtu. 'Rosea' oblikuje niske, prirodno kompaktne polugrmove visoke približno 35–45 cm i široke 40–50 cm. Grančice nose uske, srebrnaste do sivozelene zimzelene listove koji gredici daju nježnu teksturu i zimi. Od kraja lipnja do kolovoza iznad lišća se uzdižu vitke, oko 15–20 cm duge stabljike završene klasovima sitnih cvjetova u nijansama nježne ružičaste do ružičastoljubičaste boje. Cvjetovi su bogat izvor nektara za pčele i druge oprašivače, a zbog eteričnih ulja u tkivima izrazito mirišu. Osušeni cvjetovi koriste se za mirisne mješavine, vrećice za rublje i dekorativne aranžmane, a manje količine mogu se upotrijebiti i u kuhinji za slastice, sirupe ili aromatizirani šećer, uz koje se lijepo slažu limun ili med. Lavanda se tradicionalno primjenjuje i u travarstvu, gdje je bila cijenjena zbog umirujuće arome i osvježavanja zraka, pa se često sadi u blizini mjesta za odmor, staza i ulaza, gdje se biljke mogu dodirivati i oslobađati svoj miris. Ružičasto cvatuća 'Rosea' nadopunjuje uobičajene plavoljubičaste kultivare i lijepo se kombinira s bijelim i plavim kaduljama, mačjom metvicom, ukrasnim travama ili ružama u prirodno oblikovanim i formalnim sadnjama.

Uzgoj:  Najbolje uspijeva na punom suncu, na toplom i prozračnom položaju gdje se biljke nakon kiše brzo osuše. Odgovara joj dobro propusno, radije suše, ilovasto-pjeskovito do šljunkovito tlo s povećanim udjelom kalcija i blago lužnatom do neutralnom reakcijom oko pH 6,5–7,5. U težim tlima pomaže primješavanje pijeska ili šljunka i blago uzdizanje gredice. Biljke se sade od ožujka do listopada na razmak sadnje od otprilike 30–40 cm, odnosno oko 7–9 komada na 1 m² pri oblikovanju neprekinutog ruba. Nakon sadnje održava se ujednačena umjerena vlažnost, a nakon ukorjenjivanja lavanda bolje podnosi kratkotrajnu sušu nego prevlaživanje, koje dovodi do propadanja korijena. Gnojidba je umjerena, uz upotrebu komposta ili gnojiva s većim udjelom kalija. U proljeće ili nakon glavne cvatnje provodi se rez prošlogodišnjih zeljastih izboja kako bi se potaknulo grananje i kompaktan oblik, bez zadiranja u staro drvo. U dobro dreniranom tlu uskolisna lavanda otporna je na mraz približno do -20 °C, a u hladnijim područjima pogoduje joj lagana zimska zaštita od grana četinjača ili suhog lišća oko baze grmova. Pri uzgoju u posudama koristi se propusni supstrat s većim udjelom mineralne komponente i dovoljnim slojem drenaže, a posude se zimi štite od dubokog smrzavanja. Biljke su u pravilu zdrave, a pri dugotrajnoj vlazi može se pojaviti siva plijesan i odumiranje korijena. Sunčan, prozračan položaj i primjeren razmak sadnje temelj su redovito cvatućeg nasada.

Autor: Kristýna| Revizija: 02.12. 2025