Kurika cornutus var. quinquecornutus Euonymus cornutus var. quinquecornutus

Detaljan opis proizvoda

Kurika cornutus var. quinquecornutus - u našim uvjetima tvori prozračan, široko razgranat grm, obično visok oko 2 m i širok približno 3 m. Mladice su nježnije i postupno sivosmeđe, a listovi uski, crtasto kopljasti i tamnozeleni, u jesen se često oboje u žute do crvenkaste tonove. U svibnju i lipnju pojavljuju se sitni cvjetovi zelenoljubičastih nijansi, prilično neupadljivi, ali važni za kasnije zametanje plodova. Od rujna do listopada dozrijevaju ružičastoljubičasti tobolci s pet „rogova“, oblikom nalik lakrdijaškoj kapi. Kada se otvore, otkrivaju jarko narančaste sjemenke u ovojnicama (arilusima), koje se na grmu mogu zadržati i do studenog te stvaraju upečatljiv jesenski naglasak. Plodovi su ukrasni, nisu jestivi i pri gutanju mogu biti štetni za ljude i životinje, zato je grm poželjno smjestiti podalje od dječjih igrališta. U vrtnoj kompoziciji najbolje djeluje na rubu gredice ili ispred tamne pozadine četinjača, gdje se boja plodova dodatno ističe, a lijepo se slaže i s ukrasnim travama, heuherama i trajnicama koje se kasno obojaju.

Uzgoj: Najbolje uspijeva na punom suncu, gdje se jesenska boja razvija najintenzivnije, a podnosi i polusjenu. Odgovara mu obično vrtno tlo, važni su drenaža i položaj bez prevlaživanja. Prikladan je pH od približno 6,0–7,2, a podnosi i blago vapnenasta tla. U kontinentalnoj Hrvatskoj sadi se obično od ožujka do listopada, a najsigurnija je proljetna i ranojesenska sadnja. Nakon sadnje važno je redovito zalijevanje, a nakon ukorjenjivanja podnosi i kraću sušu. Proljetni dodatak komposta ili gnojiva za grmlje potiče rast, a kasnije je prikladnija umjerena prihrana. Rez se uglavnom svodi na uklanjanje oštećenih grana krajem zime, a oblikovanje je moguće nakon cvatnje. Otpornost na mraz navodi se približno do -32 do -35 °C, a mladim grmovima koristi malč u zoni korijena. U posudi raste sporije, zahtijeva veći volumen supstrata s drenažnim slojem i redovitu prihranu, a zimi je korijenovu grudu poželjno zaštititi od smrzavanja. Za živicu se preporučuje razmak sadnje od približno 0,6–0,8 m, a u skupinama oko 1 biljka po m². Od bolesti se mogu pojaviti pepelnica, pjegavost lista i pri stresu napad mednjače, a od štetnika osobito lisne uši i štitaste uši. Na listovima se mogu pojaviti gusjenice, a ponekad se navode i pipe te kurikina štitasta uš.

Autor: Nikol | Revizija: 21.2. 2026