Kukasti bor 'Hora Sv. Šebestiána' Pinus uncinata 'Hora Sv. Šebestiána'

Detaljan opis proizvoda

Kukasti bor 'Hora Sv. Šebestiána' - noviji patuljasti kultivar bora s razmjerno sporim rastom. U prirodi je vrsta vezana uz hladnija staništa s visokom razinom podzemne vode, tresetne borove šume i otvorena tresetišta siromašna hranjivima. U vrtu tvori zimzeleni grm gušćeg grananja i stožastog do nepravilno piramidalnog habitusa. Iglice rastu u snopićima po dvije, čvrste su, zasićeno zelene i obično duge 3–8 cm. U svibnju se pojavljuju neupadljivi muški češeri s peludi, a tijekom ljeta zameću se mali ženski češeri iz kojih dozrijevaju jajoliki do stožasti češeri dugi otprilike 3–5 cm. U uzgoju se računa s visinom od približno 1–1,5 m i širinom od 1,5–2 m, a rast je prije spor nego umjereno brz. Godišnji prirast iznosi oko 5 do 10 cm. Biljka dolazi do izražaja kao soliter, u skupinama s grmićima vrištine, borovnicama i travama, a i pri oblikovanju bonsaija, gdje se ističu fina šara iglica i kompaktno grananje. Zahvaljujući dubljem korijenju i čvršćem drvu dobro se pokazuje i za učvršćivanje padina te u prirodno oblikovanim nasadima u kojima je poželjna cjelogodišnja struktura i otpornost na vjetar i snijeg.

Kukasti bor - jedinstveni bor koji se ubraja među rijetke i ugrožene četinjače. Odlikuje se kompaktno stožastim oblikom i doseže visinu od oko 10-20 m. Rast je razmjerno spor. Srodan je planinskom boru i običnom boru. Iglice rastu u snopićima po dvije i zasićeno su zelene boje. Ističe se kao soliter, ali i u skupnim nasadima. Prikladan je i za učvršćivanje padina i obronaka. Koristi se također za oblikovanje bonsaija. 

Uzgoj: Najbolje uspijeva na punom suncu, dok je u polusjeni krošnja rjeđa i raste osjetljivost na gljivične bolesti. Na otvorenim položajima mladim se biljkama preporučuje zavjetrina od zimskog vjetra, a poželjna je i mikroklima bez dugotrajno ustajalog vlažnog zraka. Najprikladnije je propusno pjeskovito-ilovasto do šljunkovito tlo, a u teškim glinastim tlima pomažu drenaža i povišena gredica. Preporučeni pH kreće se otprilike od 4,5 do 6,5. Biljke u kontejneru sade se od ožujka do studenoga izvan razdoblja smrznutog tla, a u toplom razdoblju uz redovito zalijevanje do potpunog ukorjenjivanja, obično prve 2 sezone. Nakon primanja uglavnom dobro podnose sušu, no dugotrajno prevlažno tlo povećava rizik od truleži korijena. Gnojidba je umjerena, obično je dovoljan proljetni kompost ili sporotopivo gnojivo za četinjače. Rez se ograničava na uklanjanje suhih grana, a za zgušnjavanje se mogu skraćivati proljetne „svijeće“ u svibnju i lipnju. Malč od kore ili sječke stabilizira vlagu i sprječava pregrijavanje korijena. Otpornost na mraz obično iznosi otprilike do -30 °C, pa u vrtu u pravilu nije potrebna zimska zaštita, dok je kod biljaka u posudama preporučljivo zaštititi korijenovu grudu od smrzavanja malčem ili omotom. Otpornost na sušu srednja je do visoka, a veće potrebe za vlagom imaju mladi nasadi. Razmak sadnje iznosi orijentacijski 1–1,5 m kako bi se osigurala cirkulacija zraka.

Autor: Kristýna | Revizija: 05.01.2026