Ksantoceras Xanthoceras sorbifolium

Detaljan opis proizvoda

Ksantoceras - ponekad navođen i kao „yellowhorn“ (žuti rog), listopadni je grm ili manje stablo iz porodice sapindovki (Sapindaceae), podrijetlom iz sjeverne i sjeveroistočne Kine. U vrtovima kontinentalne Hrvatske najčešće tvori manje stablo visine 4–8 m i širine 3–6 m, često višedebleno i raširene krošnje. Listovi su neparno perasti, dugi 20–40 cm, i daju krošnji lagan, prozračan izgled. U jesen se boje u žute do narančaste tonove. U svibnju se na vrhovima izboja pojavljuju uspravne metlice od 10–20 cm s bijelim cvjetovima od 2,5–4 cm. Baza latica najprije je žuta, a postupno prelazi u ružičastu do vinskoljubičastu, pa cvat djeluje nježno višebojno. Cvjetovi su blago mirisni i pružaju pelud i nektar. Nakon oprašivanja dozrijevaju tobolci koji se krajem ljeta do jeseni otvaraju u tri zaliska i oslobađaju sjajne crne sjemenke. Jestive jezgre koriste se pržene i sadrže veći udio ulja. Drvenasta biljka prikladna je kao soliter u vrtu i kao uporabna rijetkost u jestivom voćnjaku. U vrtnoj kompoziciji lijepo se slaže s meralama, ukrasnim jabukama ili nižim drvenastim biljkama koje ističu njezinu cvatnju.

Uzgoj: Za uzgoj je prikladan topao, sunčan do blago zasjenjen položaj, najbolje u zavjetrini. Ne odgovara joj trajno prevlažno tlo. Pogodan je dublji, propustan supstrat s dodatkom šljunka, a kod težih tala korisna je drenaža. Reakcija tla idealno je neutralna do blago lužnata, okvirno pH 6,5–7,8. Nakon sadnje održava se ujednačena vlaga, a nakon ukorjenjivanja biljka podnosi i kraću sušu. Korijenov sustav ima izraženiji glavni korijen, zbog čega se starije biljke teže presađuju. Gnojidba je obično dovoljna u proljeće kompostom ili sporotopivim gnojivom za drvenaste biljke. Rez se ograničava na uklanjanje oštećenih ili ukriženih grana u rano proljeće. Cvatnja počinje u svibnju, a plodovi najčešće dozrijevaju u rujnu i listopadu. Za bolji urod korisno je uzgajati barem dvije biljke u blizini. Otpornost na mraz navodi se do otprilike -20 °C, a mladim biljkama pogoduju malč oko korijena i zaštita od zimskog prevlaživanja. Za krošnju se ostavlja razmak od približno 3–5 m od drugih stabala. Povremeno se mogu pojaviti lisne uši ili pjegavost lista, uglavnom bez većih posljedica. U posudi se uzgaja samo privremeno, a zbog glavnog korijena potrebna je dublja posuda i redovito zalijevanje bez prelijevanja. Ljeti dobro podnosi toplinu.

Autor: Nikol | Revizija: 13.2. 2026