Krvava iglica 'Max Frei' - Geranium sanguineum 'Max Frei' Geranium sanguineum 'Max Frei'

Detaljan opis proizvoda

Krvava iglica 'Max Frei' - lijepa i vrlo omiljena trajnica koja skladno upotpunjuje svaku gredicu trajnica. Riječ je o djelomično zimzelenom kultivaru. Izvorna vrsta rasprostranjena je u Europi i zapadnoj Aziji, gdje naseljava suhe livade, kamenite obronke, svijetle šumske rubove i rijetka grmlja. Kultivar oblikuje kompaktan, nizak jastučast do pokrivački busen visok približno 15–25 cm i širok 40–60 cm. Duboko dlanasto razdijeljeni listovi tijekom vegetacije su tamnozeleni, a u jesen se boje u crvene do vinske tonove. Od svibnja do srpnja iznad lišća otvaraju se peterolatični zdjeličasti cvjetovi široki približno 3–4 cm. Njihova boja prelazi od žarko ružičaste preko purpurnoružičaste do crvenoljubičaste, a latice ističu tamnije žilice. Nakon uklanjanja ocvalih izboja biljka tijekom ljeta i početkom jeseni može ponovno slabije procvjetati. Cvjetovi nisu izrazito mirisni, ali pružaju pelud i nektar pčelama, osolikim muhama i drugim kukcima. Kultivar se primjenjuje na rubovima gredica, u kamenjarima, šljunčanim nasadima, među kamenjem, ispod ruža i svijetlih grmova te u posudama. Dobro se slaže s majčinom dušicom, kaduljama, mačjom metvicom, žednjacima, nižim travama i proljetnim lukovičastim biljkama.

Uzgoj: Najbolje uspijeva na suncu do polusjene, a u vrućim područjima pogoduju joj lagana sjena u podne i zavjetrina. Odgovara joj humusno, ali propusno tlo s dobrom drenažom, a u težim glinastim tlima korisno je dodati šljunak. Preporučeni pH je slabo kiseo do neutralan, približno 6,0–7,2. Sadnja se provodi od ožujka do svibnja ili u rujnu i listopadu. Cvatnja se kod većine iglica javlja od svibnja do srpnja, a remontantni kultivari nastavljaju cvjetati u manjim valovima sve do rujna. Zalijevanje je važno nakon sadnje i tijekom dulje suše, a nakon ukorjenjivanja iglica je obično otporna na sušu. Gnojidba je umjerena, u proljeće je dovoljan kompost ili uravnoteženo gnojivo, a pregnojenost dušikom povećava polijeganje. Nakon glavnog vala cvatnje često se preporučuje rez nadzemnog dijela na 5–10 cm, koji potiče novo lišće i može produljiti cvatnju. Malč od komposta ili sitnog šljunka stabilizira vlagu i suzbija korov, a na staništima s opasnošću od zimske vlage prikladniji je sloj šljunka. U posudi se uzgaja u kvalitetnom supstratu s drenažnim slojem, zalijevanje je redovitije, a voda mora brzo otjecati. Razmak sadnje bira se prema bujnosti, za niske vrste 25–30 cm, srednje 35–45 cm, a snažne 50–60 cm. Otpornost na mraz većine vrtnih iglica kreće se približno od -28 do -34 °C, a osjetljivije vrste zahtijevaju suše uvjete zimi. U praksi je u prvoj godini korisno pratiti vlažnost korijenove grude i uklanjati oštećene listove. Od bolesti se može pojaviti pepelnica i pjegavost lista, a od štetnika ponajprije puževi golaći i lisne uši. U posudama se povremeno pojavljuje rilaš (Otiorhynchus), a prevencija se sastoji u pregledu korijena pri presađivanju.

Autor: Nikol | Revizija: 28.7. 2026