Krupnoplodni drijen 'Jolico' - kontejner Cornus mas 'Jolico'

Detaljan opis proizvoda

Krupnoplodni drijen 'Jolico' - dugovječan listopadni grm ili manje stablo rasprostranjeno od srednje i jugoistočne Europe do zapadne Azije. U prirodi raste na rubovima šuma i na svijetlim obroncima s humusnim, često vapnenastim tlom. Sorta 'Jolico' pripada krupnoplodnim selekcijama raširenima u srednjoj Europi. Oblikuje gusto razgranatu krošnju s katastim granama, a godišnji prirast obično iznosi oko 15–30 cm. U vrtovima kontinentalne Hrvatske najčešće doseže 3–5 m visine i širine. Listovi su jajoliki, dugi približno 4–10 cm, ljeti zasićeno zeleni, a u jesen poprimaju žutu do crvenu boju. Od veljače do travnja, često još prije punog listanja, cvjeta sitnim žutim cvjetovima u gustim skupinama te pruža pelud i nektar ranim oprašivačima. Krajem ljeta i u jesen, obično od rujna do listopada, dozrijevaju duguljaste tamnocrvene koštunice duge oko 3 cm. Okus im je slatkokiseo, a nakon potpunog omekšavanja postaje aromatičniji. Plodovi se koriste za marmelade, sirupe i sokove te za sušenje. Biljka se ističe kao ukrasni soliter uz terasu, ali i kao jestiva živica koja privlači ptice.

Uzgoj: Prema svojim zahtjevima drijen se ubraja u toploljubive voćne vrste vapnenastih tala. Najbolje mu odgovaraju neutralna ili blago alkalna tla te sunčani otvoreni položaji, kao i južne, jugoistočne i jugozapadne padine. Podnosi i suše uvjete jer se duboko ukorjenjuje i može osigurati vlagu i ondje gdje su oborine neravnomjerno raspoređene. Više vlage treba samo u vrijeme dozrijevanja plodova, što je ovisno o sezoni od kolovoza do rujna. Potpuno je otporan na mraz, i u drvu i u cvijetu. Uspješno se uzgaja do nadmorske visine od 600 m. Hladni položaji, osobito oni s čestom maglom, ne odgovaraju mu previše. Ne podnosi ni zasjenjenje ni polusjenu. Osobito nakon sadnje, u razdoblju oblikovanja uzgojnog oblika, zahtijeva jaču rezidbu. Pri sadnji grma ostavlja se 3–5 glavnih grana koje se skraćuju približno za trećinu do polovine. Rez se ponavlja prve tri godine uzgoja. Pri sadnji cijepljenog stabla krošnja se može oblikovati s provodnicom ili bez nje (šuplja krošnja), slično kao kod jezgričavog ili koštičavog voća. Budući da drijen rađa na jednogodišnjem rodnom drvu, kojega prirodno ima dovoljno, rez se svodi samo na prorjeđivanje grma ili krošnje. U narodnoj medicini drjenjine se i danas preporučuju kod probavnih tegoba, ponajprije crijevnih problema, kako akutnih (poput proljeva i trbušnih grčeva), tako i kroničnih. Ljekovita svojstva plodova drijena poznata su još od antike. S tog su gledišta iskoristivi svi dijelovi biljke (kora, korijen, izboji, plodovi). Kora, korijen ili izboji koristili su se primjerice protiv groznice. Plodovi se mogu koristiti kod crijevnih bolesti. Pripravci od listova, cvjetova i plodova mogu se primjenjivati kod probavnih tegoba, anemije te bolesti jetre ili bubrega. Svježi zgusnuti sok dobiven iz plodova koristi se pri liječenju šećerne bolesti. Zgusnuti sok u tradicionalnoj se medicini primjenjuje i kod kožnih bolesti. Meso ploda i ulje dobiveno iz koštica koriste se za liječenje i obnovu oštećenog kožnog tkiva. Drjenjine se mogu kombinirati i s drugim, manje vrijednim vrstama voća. U jugozapadnoj Europi plodovi drijena rado se prerađuju u kompote i zimnicu. Kulinarski je zanimljiva upotreba drjenjina u miješanim kompotima s brusnicama i kruškama kao prilog divljači. Plodovi se konzerviraju i sušenjem ili zamrzavanjem. Osušenim mljevenim mesom ploda posipa se i meso pečeno na ražnju. Od sušenih drjenjina, slično kao od šipka, priprema se ukusan čaj. Od plodova se izrađuje i ukusan sirup s visokim udjelom vitamina. Plodovi se mogu potapati u alkohol, a od njih se može proizvoditi i vino ili rakija. Osim vitamina, antocijana i fenolnih tvari, plodovi drijena sadrže i velike količine kiselina i pektina, koji utječu na želiranje. Drijen se stoga logično već stoljećima koristi za pripremu marmelada, želea i kompota. Pri preradi u prehrambene proizvode uglavnom je potrebno dodati dovoljno šećera.

Autor: Nikol | Revizija: 30.12.2025