Krupnoplodni drijen 'Florianka' - kontejner Cornus mas 'Florianka'

Detaljan opis proizvoda

Krupnoplodni drijen 'Florianka' - sorta 'Florianka' nastala je u poljskom Arboretumu Bolestraszyce kao sijanac iz sjemena grma posađenog u 19. stoljeću na lokalitetu Florianka kraj Zwierzyńca. U vrtu raste kao gust, raširen grm ili nisko stablo široko stožaste krošnje, obično 3–4 m × 3–4 m, a pri slobodnom rastu i oko 4 m. Listovi su nasuprotni, jajasti do eliptični, dugi otprilike 4–10 cm, ljeti zasićeno zeleni, a u jesen prelaze u žute do narančaste tonove. U ožujku i travnju, još prije listanja, otvaraju se sitni žuti cvjetovi u štitcima koji pružaju dragocjen rani pelud i nektar. Plodovi dozrijevaju kasno, najčešće od sredine do kraja rujna, često neujednačeno. Drenjine su ovalne, crvene do tamnocrvene, prosječno teške 3,5–4,5 g, izrazito slatkokiselog okusa. Navodi se oko 10 % šećera i približno 2,8 % kiselina, a udio koštice kreće se oko 11 %. Pektini potiču želiranje pa su plodovi prikladni za pekmeze, želee i sirupe, a koriste se i za likere, sokove te ukiseljavanje. Analize spominju i vitamin C od otprilike 31 mg na 100 g te prisutnost polifenola, uključujući flavonoide i iridoide, koji utječu na boju i karakterističnu aromu.

Uzgoj: Po svojim zahtjevima drijen se ubraja u toploljubive voćne vrste vapnenastih tala. Najbolje mu odgovaraju neutralna ili blago alkalna tla, sunčani otvoreni položaji te južne, jugoistočne i jugozapadne padine. Podnosi i suše uvjete jer se duboko ukorjenjuje i može osigurati vlagu i pri neravnomjerno raspoređenim oborinama. Više vlage treba samo u vrijeme dozrijevanja plodova, što je ovisno o sezoni od kolovoza do rujna. Potpuno je otporan na mraz u drvu i u cvijetu. Može se uspješno uzgajati do nadmorske visine od 600 m. Hladni položaji, osobito oni s čestom maglom, ne odgovaraju mu previše. Ne podnosi ni zasjenu ni polusjenu. Osobito nakon sadnje, u razdoblju formiranja uzgojnog oblika, zahtijeva jaču rezidbu. Pri sadnji grma ostavlja se 3–5 glavnih grana koje se skraćuju otprilike za trećinu do polovicu. Rez se ponavlja prve tri godine uzgoja. Pri sadnji cijepljene sadnice na deblu krošnja se može oblikovati s provodnicom ili bez nje (šuplja krošnja), slično kao kod jezgričavog ili koštičavog voća. Budući da drijen rađa na jednogodišnjem rodnom drvu kojeg prirodno ima dovoljno, rez se svodi samo na prorjeđivanje grma ili krošnje. U narodnoj medicini drenjine se i danas preporučuju kod probavnih tegoba, prije svega crijevnih problema, kako akutnih (poput proljeva i trbušnih grčeva), tako i kroničnih. Ljekovita svojstva plodova drijena poznata su još od antike. S tog su gledišta iskoristivi svi dijelovi biljke (kora, korijen, izboji, plodovi). Kora, korijen ili izboji koristili su se primjerice protiv groznice. Plodovi se mogu koristiti kod crijevnih bolesti. Pripravci od listova, cvjetova i plodova mogu se primijeniti kod probavnih tegoba, anemije te bolesti jetre ili bubrega. Svježi zgusnuti sok dobiven iz plodova koristi se kod liječenja dijabetesa. Zgusnuti sok u tradicionalnoj se medicini primjenjuje i kod kožnih bolesti. Meso ploda i ulje dobiveno iz koštica mogu se koristiti za liječenje i obnovu oštećenog kožnog tkiva. Drenjine se mogu kombinirati i s drugim, manje vrijednim vrstama voća. U jugozapadnoj Europi plodovi drijena rado se prerađuju u kompote i zimnicu. Kulinarski je zanimljiva primjena drenjina u miješanim kompotima s brusnicama i kruškama kao prilog divljači. Plodovi se konzerviraju i sušenjem ili zamrzavanjem. Osušenim mljevenim mesom ploda posipa se i meso pečeno na ražnju. Od sušenih drenjina, slično kao od šipka, priprema se ukusan čaj. Od plodova se proizvodi i ukusan sirup s visokim udjelom vitamina. Voće se može potopiti u alkohol ili se od njega može proizvoditi vino ili rakija. Osim vitamina, antocijana i fenolnih tvari, plodovi drijena sadrže i velike količine kiselina i pektina, koji utječu na sposobnost želiranja. Drijen se stoga već stoljećima koristi za pripremu pekmeza, želea i kompota. Pri preradi u prehrambene proizvode uglavnom je potrebno dodati dovoljno šećera.

Autor: Nikol | Revizija: 18.2. 2026