Krupnoplodni drijen 'Elena' - kontejner Cornus mas 'Elena'

Detaljan opis proizvoda

Krupnoplodni drijen 'Elena' - sin. Yelena. Sorta 'Olena' navodi se kao ukrajinska selekcija ranoga tipa, a u ponudi rasadnika pojavljuje se i pod imenom 'Elena' ili 'Yelena'. Habitus je višedebleni grm ili manje stablo široke krošnje, visine približno 3–5 m i širine 2,5–4 m. Cvatnja dolazi vrlo rano, obično u veljači i ožujku, kada se na golim granama otvaraju sitni žuti štitci, dragocjen izvor peluda za rane oprašivače. Listovi su nasuprotni, eliptični, ljeti zasićeno zeleni, a u jesen se boje u žute do crvenkaste tonove. Plodovi su okrugle do blago izdužene koštunice tamnocrvene boje, prosječne mase oko 5 g, vrlo sočnog mesa i manje koštice. Okus je slatkasto-kiselkast, a nakon punog dozrijevanja puniji, pogodan za izravnu potrošnju i preradu. U kuhinji se plodovi koriste za sokove, sirupe, džemove, kompote, sušenje i voćne umake. Meso ploda prirodno sadrži vitamin C, antocijane, polifenole i pektine, zbog čega se drenjine tradicionalno ubrajaju u vrijedno voće za raznoliku prehranu. U vrtu se 'Olena' ističe kao jestivi soliter, u prirodno oblikovanom voćnjaku te u jestivoj živici s meralom, lijeskom ili pasjim trnom.

Uzgoj: Drijen se prema svojim zahtjevima ubraja u toploljubive voćne vrste vapnenastih tala. Najbolje mu odgovaraju neutralna ili blago alkalna tla te sunčani otvoreni položaji, južne, jugoistočne i jugozapadne padine. Podnosi i suše uvjete jer se duboko ukorjenjuje i može osigurati vlagu i uz neravnomjerno raspoređene oborine. Više vlage treba samo u vrijeme dozrijevanja plodova, što je ovisno o sezoni od kolovoza do rujna. Potpuno je otporan na mraz i u drvu i u cvijetu. Uspješno se uzgaja do nadmorske visine od 600 m. Hladni položaji, osobito oni s čestom maglom, ne odgovaraju mu. Ne podnosi ni zasjenu ni polusjenu. Posebno nakon sadnje, u razdoblju oblikovanja uzgojnog oblika, zahtijeva jaču rezidbu. Pri sadnji grma ostavlja se 3–5 glavnih grana koje se skraćuju približno za trećinu do polovine. Rez se ponavlja prve tri godine uzgoja. Pri sadnji cijepljenog stabalca moguće je oblikovati krošnju s provodnicom ili bez nje (šuplju krošnju) na sličan način kao kod jezgričavog ili koštičavog voća. Budući da drijen rađa na jednogodišnjem rodnom drvu, kojeg prirodno ima dovoljno, rez se svodi samo na prorjeđivanje grma ili krošnje. U narodnoj medicini drenjine se i danas preporučuju kod probavnih tegoba, ponajprije crijevnih problema, kako akutnih (proljev i grčevi u trbuhu), tako i kroničnih. Ljekovita svojstva plodova drijena poznata su još od antike. S tog su gledišta iskoristivi svi dijelovi biljke (kora, korijen, izboji, plodovi). Kora, korijen i izboji koristili su se primjerice protiv groznice. Plodovi se mogu koristiti kod crijevnih bolesti. Pripravci od listova, cvjetova i plodova primjenjuju se kod probavnih tegoba, slabokrvnosti te bolesti jetre ili bubrega. Svježi zgusnuti sok od plodova koristi se pri liječenju šećerne bolesti. Zgusnuti sok u tradicionalnoj se medicini primjenjuje i kod kožnih bolesti. Meso ploda i ulje dobiveno iz koštica koriste se za liječenje i obnovu oštećenog kožnog tkiva. Drenjine se mogu kombinirati i s drugim, manje vrijednim vrstama voća. U jugozapadnoj Europi plodovi drijena rado se prerađuju u kompote i zimnicu. Kulinarski je zanimljiva upotreba drenjina u miješanim kompotima s brusnicama i kruškama kao prilog divljači. Plodovi se konzerviraju i sušenjem ili zamrzavanjem. Sušenim mljevenim mesom ploda posipa se i meso s ražnja. Od sušenih drenjina, slično kao od šipka, priprema se ukusan čaj. Od plodova se proizvodi i ukusan sirup s visokim udjelom vitamina. Plodovi se mogu namakati u alkohol, odnosno od njih se može proizvoditi vino ili rakija. Osim vitamina, antocijana i fenolnih tvari plodovi drijena sadrže i velike količine kiselina i pektina, koji utječu na sposobnost želiranja. Drijen se stoga već stoljećima koristi za pripremu marmelada, želea i kompota. Pri preradi u prehrambene proizvode uglavnom je potrebno dodati dovoljno šećera.

Autor: Nikol | Revizija: 18.2. 2026