Krizantema 'Paul Boissier' - Chrysanthemum indicum 'Paul Boissier' Chrysanthemum indicum 'Paul Boissier'

Detaljan opis proizvoda

Krizantema 'Paul Boissier' - kultivar 'Paul Boissier' u europskim se katalozima navodi i pod starijim rodovnim imenom Dendranthema. U literaturi se povezuje s oplemenjivačkim radom Amosa Perryja iz sredine 20. stoljeća. Biljka razvija grmolik, busenast habitus s djelomično odrvenjenom osnovom i pri dobrom dozrijevanju stabljika zadržava oblik i bez potpore. Odrasle biljke obično dosežu 0,6–1,0 m visine i oko 0,5 m širine, a brzina rasta je umjerena. Listovi su tamnozeleni do sivozeleni, duboko urezani i pri trljanju nježno aromatični. Od rujna do studenoga na vrhovima izboja nosi brončano do bakreno narančaste, poluispunjene do ispunjene cvjetne glavice, obično promjera oko 5 cm. Pri kraju cvatnje cvjetovi se sve više otvaraju i otkrivaju središte, pa nasad ne djeluje teško ni u kasnom jesenskom svjetlu. Čvršće stabljike osiguravaju cvjetovima dobru trajnost u vazi, a jesenska gredica ostaje jasno oblikovana sve do prvih mrazeva. Kasna cvatnja pruža pelud i nektar pčelama, bumbarima i osolikim muhama u razdoblju kada većina trajnica miruje. U kompozicijama djeluje prirodno uz ukrasne trave, žednjake, rudbekije, zvjezdane i grmove jesenskih boja, gdje se bakreni ton skladno nadovezuje na žute i vinske nijanse sezone.

Uzgoj:  Najbolje uspijeva na punom suncu, a u toplijim položajima podnosi i laganu polusjenu, gdje ipak može malo izdužiti izboje. Zahtijeva propusno, humusno tlo ujednačene vlažnosti, bez dugotrajnog prevlaživanja, a preporučuje se pH od približno 6,0–7,5. Biljke se sade od ožujka do listopada, u gredici se pokazao razmak sadnje od 25–30 cm, što odgovara oko 9–12 kom. po m². U razdoblju intenzivnog rasta pogoduje redovito zalijevanje i prihrana kompostom ili gnojivom za cvjetnice trajnice, a u posudama je poželjan drenažni sloj i češća provjera vlage. Za kompaktan oblik u praksi se izboji skraćuju krajem svibnja i početkom lipnja, što potiče grananje i stvaranje više pupoljaka. Ocvali cvatovi mogu se uklanjati tijekom sezone, a glavni rez provodi se tek u proljeće, jer suhe stabljike štite srce busena. Dozrele biljke obično su otporne na mraz do približno -23 °C, ipak se u kontinentalnoj Hrvatskoj preporučuje zimsko malčiranje, osobito u prvoj godini nakon sadnje i na lakšim tlima. Posude se u pravilu prezimljavaju u zavjetrini kako korijenova gruda ne bi opetovano promrzavala. Pri pregustoj sadnji i vlažnom vremenu može se pojaviti pepelnica ili pjegavost lišća, ponekad i lisne uši, a preventivno pomažu prozračna sadnja i zalijevanje uz korijen. Biljka podnosi kratkotrajnu sušu, no najbolje cvjeta pri ujednačenoj vlažnosti. Zimi se treba kloniti mjesta s ledenim isparavanjem i zimskim prevlaživanjem, koje je češći uzrok propadanja od samog mraza.

Autor: Nikol | Revizija: 20.2. 2026