Krizantema 'Isabellarosa' - Chrysanthemum indicum 'Isabellarosa' Chrysanthemum indicum 'Isabellarosa'

Detaljan opis proizvoda

Krizantema 'Isabellarosa' - lijepa trajnica koja pripada dugovječnim jesenskim trajnicama podrijetlom od istočnoazijskih vrsta, koje su se u Europi dugo selekcionirale radi redovite cvatnje na kraju sezone. Botanički je riječ o predstavnici porodice glavočika s cvatom tipa glavica, u kojem se jezičasti i cjevasti cvjetovi slažu u kompaktnu glavicu nalik ivančici. Kultivar 'Isabellarosa' tvori kompaktan, dobro razgranat busen visok približno 80 cm i širok oko 60 cm. Na čvrstim stabljikama u rujnu i listopadu nosi mnoštvo ružičastih glavica čija boja djeluje meko i pri hladnijem svjetlu i jutarnjoj rosi. Listovi su tamnozeleni, plitko režnjasti i čine gusto lišće veći dio godine, pa biljka ne djeluje prazno ni izvan cvatnje. Cvjetovi pružaju kasni izvor nektara i peluda za pčele i druge oprašivače te u vrtu produljuju razdoblje ispaše. U sadnji se prirodno nadovezuje na ukrasne trave, žednjake, rudbekije ili zvjezdane, a dobro se uklapa i ispred grmova, gdje jesenski cvjetovi ističu strukturu gredice. U posudama djeluje kao postojan naglasak uz ulaz ili na terasi. Za rezano cvijeće prikladne su tek otvorene glavice, koje uz redovitu izmjenu vode traju dulje. Kao biljka iz porodice glavočika kod osjetljivih osoba pri dodiru može izazvati blagu nadraženost kože.

Uzgoj:  Najbolje uspijeva na punom suncu, a u toplijim položajima podnosi i laganu polusjenu, gdje se izbojci ipak mogu blago izdužiti. Zahtijeva propusno, humusno tlo ujednačene vlažnosti, bez dugotrajnog prevlaživanja, a preporučuje se pH približno 6,0–7,5. Biljke se sade od ožujka do listopada, na gredici se pokazao dobrim razmak sadnje 25–30 cm, što odgovara oko 9–12 kom. po m². U razdoblju intenzivnog rasta pogoduje redovito zalijevanje i prihrana kompostom ili gnojivom za cvjetne trajnice, a u posudama je poželjan drenažni sloj i češća provjera vlage. Za kompaktan oblik u praksi se izbojci skraćuju krajem svibnja i početkom lipnja, što potiče grananje i stvaranje više pupoljaka. Ocvali cvatovi mogu se uklanjati tijekom sezone, a glavni rez provodi se tek u proljeće, jer suhe stabljike štite srce busena. Razvijene biljke obično su otporne na mraz do približno -23 °C, no u kontinentalnoj Hrvatskoj preporučuje se zimski malč, osobito u prvoj godini nakon sadnje i na lakšim tlima. Posude se u pravilu prezimljavaju u zavjetrini kako korijenova gruda ne bi opetovano promrzavala. Pri pregustoj sadnji i vlažnom vremenu može se pojaviti pepelnica ili pjegavost lišća, ponekad i lisne uši, a preventivno pomaže prozračna sadnja i zalijevanje uz korijen. Biljka podnosi kratkotrajnu sušu, ali najbolje cvate uz ujednačenu vlažnost. Zimi se isplati izbjegavati mjesta s ledenom korom i zimskim prevlaživanjem, koje je češći uzrok propadanja od samog mraza.

Autor: Nikol | Revizija: 22.1. 2026