Krilata kurika Euonymus alatus

Detaljan opis proizvoda

Krilata kurika - listopadan grm podrijetlom iz istočne Azije, osobito iz Kine, Koreje i Japana, gdje raste na rubovima šuma i u šikarama. Karakteristične su krilate grančice s plutastim letvicama, ponekad širokima i do oko 1 cm, koje biljci daju zanimljivu zimsku siluetu. U uvjetima kontinentalne Hrvatske najčešće doseže 1,5–2,5 m visine i 1,5–2,5 m širine, a tijekom 10–20 godina razvija široko raširen grm ljevkastog oblika. Listovi su ovalni, dugi 3–7 cm, ljeti zeleni, a od rujna se boje u ružičasto karminske do crvene tonove. U svibnju i lipnju pojavljuju se sitni zelenkasti cvjetovi, nakon kojih od rujna dozrijevaju ružičasti četverodijelni tobolci. Kad se otvore, otkrivaju narančaste sjemene ovoje i na granama se mogu zadržati do studenog, pa grm nosi jesenski naglasak i nakon opadanja lišća. Plodovi su ukrasni, za ljude nisu jestivi i pri konzumaciji mogu izazvati probavne tegobe, no često privlače ptice. Vrsta je bez trnova, a zahvaljujući prirodno gustom grananju koristi se i za jednostavno oblikovanje rezom te za bonsaje. U vrtu dolazi do izražaja kao soliter, u skupini i u slobodnoj živici, gdje se jesenska boja ističe na pozadini četinjača, trava i kasno cvjetajućih trajnica.

Uzgoj: Najbolje uspijeva na punom suncu, gdje se jesenska boja razvija najintenzivnije, a podnosi i polusjenu. Odgovara joj obično vrtno tlo, pri čemu su važni drenaža i položaj bez prevlaživanja. Prikladan je pH od približno 6,0 do 7,2, a podnosi i blago vapnenasta tla. Sadnja se u uvjetima kontinentalne Hrvatske obično provodi od ožujka do listopada, a najsigurnija je proljetna i ranojesenska sadnja. Nakon sadnje važno je redovito zalijevanje, a nakon ukorjenjivanja podnosi i kraću sušu. Proljetni dodatak komposta ili gnojiva za grmlje potiče rast, kasnije je prikladnija umjerena prihrana. Rez se uglavnom svodi na uklanjanje oštećenih grana krajem zime, a oblikovanje je moguće nakon cvatnje. Otpornost na mraz navodi se približno do -32 do -35 °C, a mladim grmovima pogoduje malč u zoni korijena. U posudi raste sporije, zahtijeva veći volumen supstrata s drenažnim slojem i redovito nadopunjavanje hranjiva, a zimi je korijenovu grudu poželjno zaštititi od promrzavanja. Za živicu se koristi razmak sadnje od približno 0,6–0,8 m, a u skupinama oko 1 biljka po m². Od bolesti se mogu pojaviti pepelnica, pjegavost lišća i pri stresu napad mednjače, a od štetnika osobito lisne uši i štitaste uši. Na listovima se mogu pojaviti gusjenice, a ponekad se navode i pipe (Otiorhynchus) te štitasta uš kurike (Unaspis euonymi).

Autor: Nikol | Revizija: 22.2. 2026