Krilata kurika 'Compactus' Euonymus alatus 'Compactus'

Detaljan opis proizvoda

Krilata kurika 'Compactus' - listopadan kultivar iz porodice kurikovki (Celastraceae), nastao od vrste rasprostranjene u Japanu, Koreji te sjevernoj i središnjoj Kini, gdje raste na rubovima šuma i u šikarama. Na tržište je uveden najkasnije početkom 60-ih godina 20. stoljeća i ubraja se u dugo provjerene vrtne biljke, cijenjene zbog pouzdanog jesenskog efekta. Habitus je gust, široko raširen i prirodno kompaktan, obično 1–1,5 m u visinu i širinu, a u vrlo dobrim uvjetima može narasti i do 2 m. Na granama se razvijaju plutasta krilca koja su ukrasna i nakon opadanja lišća. Listovi su nasuprotni, eliptični, dugi 3–6 cm, ljeti zasićeno zeleni, a od rujna se boje u grimiznocrvenu do karminsku boju, često s ljubičastim odsjajem. U svibnju i lipnju nosi sitne, neupadljive žutozelene cvjetove. U jesen dozrijevaju crvenopurpurni tobolci koji se otvaraju i otkrivaju narančasti sjemeni omotač. Plodovi su za čovjeka otrovni, no u vrtu unose boju i nakon opadanja lišća. Kultivar se ističe kao soliter, u jesenskim kompozicijama s ukrasnim travama, hudikama ili suručicama, a dobro služi i kao niska, slobodno rastuća živica.

Uzgoj: Najbolje uspijeva na punom suncu, gdje je jesenska obojenost najintenzivnija, a podnosi i polusjenu. Odgovara mu obično vrtno tlo, a važni su drenaža i položaj bez prevlaživanja. Prikladna je pH vrijednost otprilike 6,0–7,2, a podnosi i blago vapnenasta tla. U uvjetima kontinentalne Hrvatske sadi se obično od ožujka do listopada, a najsigurnija je proljetna i ranojesenska sadnja. Nakon sadnje važno je redovito zalijevanje, a nakon ukorjenjivanja podnosi i kraću sušu. Proljetni dodatak komposta ili gnojiva za grmlje potiče rast, a kasnije je prikladnija umjerena prihrana. Rez se uglavnom ograničava na uklanjanje oštećenih grana krajem zime, a oblikovanje je moguće nakon cvatnje. Otpornost na mraz navodi se otprilike do -32 do -35 °C, a mladim grmovima pogoduje malč u zoni korijena. U posudi raste sporije, zahtijeva veći volumen supstrata s drenažnim slojem i redovitu nadoknadu hranjiva, a zimi je korijenovu grudu poželjno zaštititi od smrzavanja. Za živicu se koristi razmak sadnje otprilike 0,6–0,8 m, a u skupinama oko 1 biljka po m². Od bolesti se mogu pojaviti pepelnica, pjegavost lista, a pri stresu i napad mednjače, od štetnika osobito lisne uši i štitaste uši. Na listovima se mogu pojaviti gusjenice, a ponekad se navode i pipe (Otiorhynchus) te kurikina štitasta uš (Unaspis euonymi).

Autor: Nikol | Revizija: 20.2. 2026