Kozja krv 'Graham Thomas' Lonicera periclymenum 'Graham Thomas'

Detaljan opis proizvoda

Kozja krv 'Graham Thomas' - mirisni kultivar penjačice s krem bijelim do žutim cvjetovima i dugom ljetnom cvatnjom. Osnovna vrsta Lonicera periclymenum potječe iz Europe, sjeverne Afrike i jugozapadne Azije, gdje raste na šumskim rubovima, u šikarama, živicama i svijetlim sastojinama. U prirodi se ovija oko grmova i stabala, a cvjetovi svojim večernjim mirisom privlače ponajprije noćne leptire. Kultivar 'Graham Thomas' tvori listopadnu, u blagim zimama djelomično zimzelenu drvenastu lijanu s dugim, savitljivim izbojima koji se ovijaju. U zrelosti doseže oko 4–6 m visine i 1,5–3 m širine, ovisno o potpori i rezidbi. Listovi su nasuprotni, jajasti do eliptični, srednje zeleni, a u vlažnijoj polusjeni djeluju svježe tijekom većeg dijela sezone. Cvjetovi su cjevasti do dvousnati, krem bijeli, krem do žuti, a starenjem često poprimaju topliji žuti ton. Pojavljuju se u vršnim skupinama od lipnja do rujna, uz povoljno vrijeme i dulje. Miris je sladak, izražen ponajprije navečer, pa je kultivar prikladan uz mjesta za sjedenje, prozore, ulaze i prolaze. Cvjetovi pružaju nektar pčelama, bumbarima, leptirima i noćnim oprašivačima. Nakon cvatnje mogu se razviti crvene bobe, koje su ukrasne i korisne za ptice. Plodovi nisu namijenjeni jelu. Kultivar je prikladan za pergole, rešetke, ograde, lukove, romantične prolaze, zidiće i prirodne zastore. Lijepo se slaže s ružama penjačicama, klematisima, zimzelenim grmovima, kukurijecima, iglicama (ukrasnim geranijima), heuherama, plućnjacima i nižim grmovima koji zasjenjuju korijenski dio.

Uzgoj: Preporučuje se položaj od punog sunca do polusjene, idealno ondje gdje korijenski dio ima hladnije, blago zasjenjeno mjesto, a gornji dio izboja dovoljno svjetla. Sadnice kozje krvi u kontejnerima nakon sadnje se dobro primaju i brzo obrastaju pripremljenu potporu. Tlo treba biti srednje teško, humusno, bogato hranivima, propusno i umjereno vlažno, slabo kisele do neutralne reakcije, približno pH 6–7. Biljke u kontejnerima sade se od ožujka do listopada, s razmakom od potpore od oko 40–60 cm, a jedna lijana prekriva dionicu od 1–2 m. Nakon sadnje prikladno je redovito zalijevanje bez prevlaživanja, starijim biljkama dovoljna je dodatna voda u sušnim razdobljima i malč od kore iznad korijenove grude. Otpornost dozrelih biljaka na mraz kreće se oko -20 °C, a na višim i vjetrovitim položajima pomaže zaštićenije stanište. Rez se provodi uglavnom nakon cvatnje, kada se uklanjaju prestari i promrzli izboji, a ostavljaju mlađe mladice koje nose najviše cvjetova. Od bolesti i štetnika mogu se pojaviti lisne uši i pepelnica, a njihovu pojavu ograničavaju prozračan položaj, ujednačena vlaga i umjerena gnojidba kompostom ili gnojivom za cvjetajuće grmove. Sadnjom dviju ili više biljaka jednu uz drugu za nekoliko godina nastaje gust mirisni zid koji pruža zaklon pticama i hlad za mjesto za sjedenje.

Autor: Kristýna | Revizija: 13.07. 2026