Korejski bor 'Amur' Pinus koraiensis 'Amur'

Detaljan opis proizvoda

Korejski bor 'Amur'  - vrlo zanimljiv kompaktni kultivar korejskog bora. U vrtove prenosi ugođaj dalekoistočnih šuma u kultivaru izrazito kompaktnijeg i smirenijeg rasta. U našim uvjetima oblikuje spororastuće, srednje visoko stablo koje u zrelosti obično doseže približno 6–8 m visine i 3–4 m širine. Desetogodišnje biljke imaju oko 2–3 m, ovisno o staništu i količini zalijevanja. Krošnja je gusta, jajasta do usko stožasta, s ravnim, dobro vidljivim deblom i kraćim, vodoravnim do blago uzdignutim granama koje čine čvrst kostur i omogućuju primjenu u formalnim i prirodnije oblikovanim kompozicijama. Iglice su skupljene po pet u snopiće, obično duge 7–10 cm, nježnije i mekše od iglica običnog bora, s lica modrozelene, a s naličja blago srebrnaste. Pri dodiru ugodno mirišu na smolu i krošnji daju lagano zamagljen, mekan izraz. Stablo je zimzeleno i pruža izrazitu vertikalnu strukturu i zimi, kada se dodatno ističe sivosmeđa kora koja na starijim granama i deblu postupno pločasto puca. U proljeće, u pravilu u svibnju i lipnju, pojavljuju se neupadljivi muški i ženski cvatovi iz kojih se razvijaju češeri dugi približno 10–15 cm, koji se često zadržavaju na granama više sezona. Sjeme korejskog bora u domovini se cijeni kao jestivo, no u vrtnim nasadima u kontinentalnoj Hrvatskoj kultivar 'Amur' koristi se prije svega ukrasno. Primjenjuje se kao soliter na otvorenom travnjaku, u predvrtovima, u šljunčanim nasadima i nasadima vrištine te u kombinaciji s nižim borovicama, žutikama i ukrasnim travama, gdje unosi okomit naglasak i strukturu tijekom cijele godine.

Korejski bor - Pinus koraiensis potječe s područja Dalekog istoka, osobito iz Koreje i Japana. Zimzelena je četinjača sporog rasta i karakteristične stožaste krošnje. Kora ove vrste je sivkasta i dugo ostaje glatka. Stablo doseže visinu od oko 18–25 m. Korejski bor ima široko razgranato bočno korijenje koje mu daje izvrsnu stabilnost u različitim uvjetima tla. Iglice su skupljene po pet u snopiće, tamnozelene boje i duge 6–12 cm. S vanjske strane iglice su tamnozelene, dok unutarnja strana ima plavkasto bjelkast odsjaj. Mladi izboji prekriveni su hrđasto pustenastom površinom, a zimski pupovi crvenosmeđe su boje, što pridonosi ukrasnom izgledu stabla. Korejski bor potpuno je otporan u uvjetima srednje Europe. Preferira puno sunce i prostran položaj. Najbolje uspijeva na sušim do umjereno vlažnim, dobro propusnim, kiselim tlima s umjerenom opskrbom hranivima. Ako je izložen previše vlažnim uvjetima, može patiti od unutarnje truleži debla. Ova vrsta bora prikladna je za soliternu sadnju, ali se može uključiti i u manje rahle skupine. U krajobraznom oblikovanju izvrsno se slaže s različitim vrstama četinjača, uključujući patuljaste oblike, kao i s prozračnim i laganim listačama. Korejski bor tako je prikladan izbor za raznolike vrtne kompozicije u kojima može u potpunosti iskazati svoj estetski potencijal. 

Uzgoj: Najbolje uspijeva na punom suncu, u polusjeni krošnja obično postaje rjeđa i povećava se sklonost gljivičnim bolestima. Na otvorenim položajima kod mladih stabala pokazala se korisnom zavjetrina od zimskog vjetra, a poželjna je i mikroklima bez dugotrajno stajaćeg vlažnog zraka. Najprikladnije je propusno pjeskovito-ilovasto do šljunkovito tlo, a u teškim glinama pomažu drenaža i povišena gredica. Preporučeni pH kreće se približno od 4,5 do 6,5. Stabalca u kontejneru sade se od ožujka do studenog izvan smrznutog tla, u toplom razdoblju uz redovito zalijevanje do potpunog ukorjenjivanja, obično prve 2 sezone. Nakon primanja uglavnom dobro podnose sušu, no dugotrajno prevlaživanje povećava rizik od truleži korijena. Gnojidba je umjerena, obično je dovoljan proljetni kompost ili sporotopivo gnojivo za četinjače. Rez se ograničava na uklanjanje suhih grana, a kod nekih vrsta radi zgušnjavanja mogu se skraćivati proljetne „svijeće“ u svibnju do lipnja. Malč od kore ili sječke stabilizira vlagu i smanjuje pregrijavanje korijena. Otpornost na mraz obično seže do oko -30 °C, pa u vrtu u pravilu nije potrebna zimska zaštita, a kod biljaka u posudama korijenovu grudu preporučuje se zaštititi od smrzavanja malčem ili omotom. Otpornost na sušu srednja je do visoka, a veće potrebe za vlagom imaju mladi nasadi. Razmak sadnje bira se velikodušno, okvirno 4–8 m ovisno o vrsti i ciljanoj krošnji, kako bi se osigurala cirkulacija zraka.

Autor: Nikol | Revizija: 30.11.2025