Kokotić 'Pacific-Serie Giant King Arthur' - Delphinium 'Pacific-Serie Giant King Arthur' Delphinium 'Pacific-Serie Giant King Arthur'

Detaljan opis proizvoda

Kokotić 'Pacific-Serie Giant King Arthur' - izražajan kokotić iz skupine Pacific Giants, koja potječe uglavnom od vrste Delphinium elatum, podrijetlom iz planinskih područja Europe te sjeverne i srednje Azije. Oplemenjivački smjer ove skupine povezuje se s američkim hibridizatorom Frankom Reineltom, a u današnjem asortimanu linija se često pojavljuje i pod nazivom Benary’s Pacific. Biljka oblikuje prizemni busen duboko dlanasto razdijeljenih zelenih listova iz kojeg izrastaju uspravne stabljike visine približno 1,5–1,8 m, dok se širina busena obično kreće oko 0,45–0,6 m. Cvjetovi su satenski plavoljubičasti s upadljivom bijelom „pčelicom“, na klasu se otvaraju postupno odozdo prema vrhu i tvore gust vertikalni naglasak. Glavna cvatnja pada u lipanj i srpanj, u dobrim uvjetima traje do kolovoza, a nakon rezanja ocvalih stabljika može uslijediti slabije ponavljanje cvatnje u kasno ljeto. Cvjetne stabljike za aranžmane režu se kada je otvorena otprilike trećina cvjetova. Biljka je medonosna, ali je pri konzumiranju otrovna.

Uzgoj: Uspijeva na punom suncu ili u laganoj polusjeni, u zavjetrini i toplijoj mikroklimi, jer vjetar lako lomi cvjetne stabljike. Odgovara mu dublje, humusno i hranjivo tlo, umjereno vlažno, ali dobro propusno, a u težim tlima važna je drenaža i povišena gredica kako korijenov vrat zimi ne bi stajao u vodi. Sadnja iz kontejnera najčešće se provodi od ožujka do studenoga, uz osigurano zalijevanje u toplim mjesecima. Zalijevanje je najvažnije u razdoblju rasta i zametanja pupoljaka, tlo ne smije dugo presušivati, a preporučuje se zalijevanje uz korijen bez vlaženja lišća. Gnojidba se dijeli na proljetni početak i prihranu početkom ljeta, a malč od komposta stabilizira vlagu. Rez obuhvaća uklanjanje ocvalih stabljika nisko iznad listova i jesensko odrezivanje nadzemnog dijela koji se suši. Za uzgoj u posudi koristi se dublja posuda s drenažnim slojem i hranjivim, prozračnim supstratom, zalijevanje je češće, a pazi se na zimsko prevlaživanje. Otpornost na mraz razvijenih busena ovisno o skupini kreće se približno od −25 do −35 °C, a mladi nasadi osjetljiviji su na zimsku vlagu. Razmak sadnje odabire se prema rastu, za niski grandiflorum 25–30 cm, za viši elatum 50–70 cm (oko 3–9 kom po m²). Otpornost na sušu je niža do srednja. Od bolesti se javljaju pepelnica, siva plijesan, pjegavosti lista i truleži korijenova vrata. Od štetnika se pojavljuju lisne uši, puževi, uholaže i ličinke minera. Prozračna sadnja i čist rez obično smanjuju pritisak bolesti. Kod viših kultivara često je korisna neupadljiva potpora.

Autor: Kristýna | Revizija: 19.01. 2026