Klematis 'Jan Pawel II' Clematis 'Jan Pawel II'

Detaljan opis proizvoda

Klematis 'Jan Pawel II' - poljski velecvjetni klematis iz skupine rano do srednje rano cvatućih kultivara, koji je krajem 70-ih godina uzgojio Stefan Franczak. Ime podsjeća na papu Ivana Pavla II., što biljku čini ne samo ukrasnim, nego i simbolički doživljenim elementom vrta. U našim uvjetima razvija listopadnu penjačicu visoku otprilike 3–4 m i široku oko 1–1,5 m, ovisno o kvaliteti tla i veličini potpore. Izboji su razmjerno tanki i savitljivi, a za potporu se pridržavaju peteljkama listova, pa lako obrastaju pergole, žičane ograde, drvene stupove ili starije grmove. Listovi su zeleni, perasti do trodijelni i tijekom sezone stvaraju neprekinuti zeleni plašt koji u jesen otpada i oslobađa konstrukciju. Cvjetovi promjera oko 13–15 cm pojavljuju se od lipnja do rujna, najprije gotovo potpuno bijeli, a u drugoj polovici ljeta s izraženijom ružičastom prugom po sredini latica. Središte krase kontrastni prašnici tamnije nijanse, koji cvijetu daju dubinu. Na tamnoj pozadini zida ili četinjača cvjetovi djeluju poput svjetlosnih mrlja i privlače pogled i s veće udaljenosti. Zahvaljujući spoju visine i nježnog kolorita kultivar se dobro uklapa u moderne i seoske vrtove, gradska dvorišta i ulaze u kuću, gdje naglašava okomite arhitektonske linije. Posađen uz ruže, klematise tamnih cvjetova ili hortenzije stvara skladne prijelaze boja. Cvjetovi privlače kukce oprašivače, osobito sitne pčele i osolike muhe, no svi su dijelovi biljke pri konzumaciji otrovni. Pripada 2. skupini klematisa prema načinu rezidbe.

Uzgoj: Klematisi zahtijevaju sunčan do polusjenovit položaj s hladnijom, zasjenjenom zonom korijena. Vrhovi izboja napreduju na svjetlu, a korijenu bolje odgovara polusjena, pa se oko podnožja biljaka često sade niže trajnice ili se koristi malč. Tlo treba biti dublje, humusno, dobro propusno, bogato hranjivima i stalno umjereno vlažno. Prikladan pH kreće se oko 6–7. U težim glinastim tlima preporučuje se dodati pijesak i kompost, a u laganim pjeskovitim tlima pomaže malč od kore. Biljke se sade otprilike 30–40 cm od potpore. Korijenov vrat obično se sadi malo ispod razine okolnog tla, što povećava otpornost i potiče stvaranje novih izboja. Na jedan dužni metar potpore koriste se 1–2 biljke, ovisno o željenoj gustoći. U prvoj godini tlo se održava ravnomjerno vlažnim, kasnije klematis podnosi kratkotrajnu sušu, no dulje razdoblje bez vode smanjuje cvatnju. U proljeće se dodaje kompost ili gnojivo za cvatuće trajnice. Cvate na starijim, a djelomično i na novim izbojima. Otpornost dozrelih biljaka na mraz iznosi otprilike do −25 °C, a mlade biljke se prije zime štite slojem pokošene trave ili granama četinjača kako ne bi promrzle. Pri dugotrajnoj vlazi biljka može oboljeti od venuća klematisa, pa se preporučuju prozračan položaj, tlo bez prevlaživanja i umjerena gnojidba dušikom.

Autor: Kristýna | Revizija: 05.12.2025

Rezidba klematisa:

1. skupina - čine je klematisi koji cvatu otprilike od svibnja na kratkim mladicama koje izrastaju iz starog drva. Rezidba kod ove skupine nije nužna (eventualno samo kratko nakon cvatnje).

2. skupina - čine je klematisi koji cvatu početkom ljeta. Cvjetovi se razvijaju tijekom svibnja i lipnja na prošlogodišnjim izbojima. Nakon toga se u manjoj mjeri pojavljuju još u kolovozu i rujnu. Rezidba treba biti blaga, otprilike 1,5 m iznad tla, a provodi se po povoljnom vremenu u razdoblju od studenog do ožujka. Prije kretanja vegetacije uklanjaju se samo slabi i suhi izboji.

3. skupina - čine je velecvjetni klematisi koji cvatu ljeti. Kod njih je nužna svakogodišnja jaka rezidba. Kod mladih biljaka izboji se skraćuju na otprilike 0,2–0,4 m iznad tla, a starije se ostavljaju više, otprilike 0,3–0,5 m iznad tla. Rezidba se provodi po povoljnom vremenu u razdoblju od studenog do početka ožujka, a najprikladnije je razdoblje kada pupovi već počinju bubriti.