Klematis 'Etoile Violette' Clematis 'Etoile Violette'

Detaljan opis proizvoda

Klematis 'Etoile Violette' - provjereni krupnocvjetni klematis penjačica iz skupine Viticella, uzgojen u Francuskoj krajem 19. stoljeća. I danas je među najomiljenijim kultivarima zahvaljujući iznimno obilnoj i dugoj cvatnji, jednostavnom uzgoju, visokoj otpornosti na uvenuće klematisa i baršunasto tamnoljubičastim cvjetovima. Raste bujno i peteljkama listova čvrsto se pridržava za potporu. Obično doseže visinu od 3 do 4 m i širinu od približno 1 do 2 m. Tijekom nekoliko godina stvara gusto olistan zid bogato prekriven cvjetovima. Listovi su srednje zeleni, trodijelni do jednostavni, jajasti i svježi, a gusto lišće stvara izrazit kontrast s tamno obojenim cvjetovima. Vrlo obilno cvjeta od srpnja sve do rujna, često do početka listopada. Cvjetovi promjera 7 do 10 cm jednostavni su i obično se sastoje od četiri do šest listića ocvijeća. Njihova je boja intenzivno tamnoljubičasta do purpurnoljubičasta, baršunastog izgleda, i na suncu tek neznatno blijedi. Središte cvijeta krase krem-žuti do svijetlo zelenkastožuti prašnici koji stvaraju izrazit kontrast. Nakon cvatnje razvijaju se srebrnasti plodni skupovi roški koji ostaju na biljci sve do jeseni i imaju vlastitu ukrasnu vrijednost. Primjenjuje se na pergolama, rešetkama, ogradama, lukovima, sjenicama, kao i među ružama penjačicama. Odlično je prikladan i za obrastanje manjih stabala i grmova, kojima tijekom ljeta podaruje obilje tamnoljubičastih cvjetova.

Uzgoj: Klematisi zahtijevaju sunčan do polusjenovit položaj s hladnijom, zasjenjenom zonom korijena. Vrhovi izboja napreduju na svjetlu, a korijenu bolje odgovara polusjena, pa se oko podnožja biljaka često sade niže trajnice ili se primjenjuje malčiranje. Tlo treba biti dublje, humusno, dobro propusno, bogato hranivima i stalno umjereno vlažno. Prikladan pH kreće se oko 6–7. U težim glinastim tlima preporučuje se dodati pijesak i kompost, a u laganim pjeskovitim tlima pomaže malč od kore. Biljke se sade približno 30–40 cm od potpore. Korijenov vrat obično se sadi malo dublje od razine okolnog tla, što povećava otpornost i potiče stvaranje novih izboja. Na jedan dužni metar potpore sade se 1–2 biljke, ovisno o željenoj gustoći. U prvoj godini tlo se održava ravnomjerno vlažnim, kasnije klematis podnosi kratkotrajnu sušu, no dulje razdoblje bez vode smanjuje cvatnju. U proljeće se dodaje kompost ili gnojivo za cvjetne trajnice. Cvjeta na starijim i djelomično na novim izbojima. Otpornost dozrelih biljaka na mraz iznosi približno do −25 °C, a mlade sadnice prije zime štite se slojem pokošene trave ili granama četinjača kako ne bi promrznule. Pri dugotrajnoj vlazi biljka može patiti od uvenuća klematisa, stoga se preporučuju prozračan položaj, tlo bez prevlaživanja i umjerena gnojidba dušikom.

Rezidba klematisa:

1. skupina - čine je klematisi koji cvjetaju otprilike od svibnja na kratkim mladicama koje izrastaju iz starog drva. Rez kod ove skupine nije nužan (eventualno samo kratko nakon cvatnje).

2. skupina - čine je klematisi koji cvjetaju početkom ljeta. Cvjetovi se razvijaju tijekom svibnja i lipnja na prošlogodišnjim izbojima, a zatim se u manjoj mjeri pojavljuju još u kolovozu i rujnu. Rez treba biti blag, otprilike 1,5 m iznad tla, a provodi se po povoljnom vremenu u razdoblju od studenog do ožujka. Prije kretanja vegetacije uklanjaju se samo slabi i odumrli izboji.

3. skupina - čine je krupnocvjetni klematisi koji cvjetaju ljeti. Kod njih je nužan svakogodišnji jak rez. Kod mladih sadnica izboji se skraćuju na otprilike 0,2-0,4 m iznad tla, a kod starijih se ostavljaju više, otprilike 0,3-0,5 m iznad tla. Rez se provodi po povoljnom vremenu u razdoblju od studenog do početka ožujka - najprikladnije je razdoblje kada pupovi već počinju kretati.

Klematis 'Etoile Violette' pripada 3. skupini

Autor: Kamila | Revizija: 3. 7. 2026